"Vlast i policija, mito i korupcija", pjeva Dubioza kolektiv. Prvo nam je vladajuća stranka, znači vlast, pravomoćno osuđena za korupciju. Onda su hakirali web-stranicu Hrvatske agencije za nadzor financijskih institucija i blokirali im pristup podacima. Tu, kažu, nije bilo korupcije ni krađe podataka. "Samo" upad u sustav. No uvijek može gore. Nije tu kraj fragilnosti hrvatskih institucija.
Činjenica da su iscurili svi podaci o svim registriranim vozilima i njihovim vlasnicima u Hrvatskoj, imena, adrese, OIB-i, JMBG-ovi, datumi rođenja, registracije, podaci o vozilima i policama osiguranja, o čemu evidenciju vodi MUP, vjerojatno je najveći sigurnosni incident otkad je Hrvatske. Kompromitirani su podaci o 1,195.052 fizičke osobe i 2,444.587 njihovih vozila – tu su i štićene osobe, članovi Vlade, Hrvatskog sabora i ambasada, ali i svi ostali građani kojima bi članak 38. Ustava trebao jamčiti sigurnost i tajnost osobnih podataka. A to im je trebao osigurati MUP. Ako ne može MUP – tko uopće može?!
Najgore od svega je da curenja sigurnosna i nadzorna tijela nisu uopće bila svjesna. Prijavu je SOA-i, koju NIS2 direktiva o kibernetičkoj sigurnosti imenuje kao nadležno državno tijelo, podnio anonimni građanin, a javnost će, iako je to posao Agencije za zaštitu osobnih podataka, o tome biti obaviještena sada, preko Večernjeg lista, s obzirom na to da je prijava, uz USB memory stick sa svim kompromitiranim podacima dostavljena i meni kao istraživačkoj novinarki koja se, između ostalog, bavi glavnim osumnjičenicima za trgovinu podacima – osiguranjima. Stick je sad u rukama AZOP-a koji također nije bio prije upoznat s incidentom, dok Centar za vozila Hrvatske, koji većinu tih podataka čuva kao pravna osoba s javnim ovlastima, izravno upućuje da ovim podacima raspolaže isključivo MUP. Iako je MUP SOA obavijestila o incidentu, on zasad šuti.
Tko stoji iza incidenta na najvišoj razini koji bi se slobodno mogao svrstati u kategoriju ugroze nacionalne sigurnosti? Sumnja se na osiguranja koja se bore za tržište autoosiguranja, i to konkretnije, ne ona koja imaju najveći tržišni udio jer njima to nije interes – veći udio ne smiju ni imati jer bi ih "prišarafila" Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja. Je li moguće da oni ubijaju kravu za šniclu? Trguju superopasnim i osjetljivim podacima zbog informacija o isteku polica kako bi mogli kontaktirati vlasnike vozila i vrbovati ih za svoje osiguranje?
"Za male pare ste se prodali! Zlikovci!" rekao bi Ilija Čvorović.
No tko i za koje "pare"? Tko je prodao podatke i kako je do njih došao? Je li posrijedi organizirana industrijska špijunaža ili moralni hazard pojedinca? Jesu li krivi CVH ili MUP i tko će to utvrditi? MUP će istražiti MUP? Možda je ovo ipak posao za SOA-u. Neka institucije rade svoj posao. Nadajmo se ne kao dosad. Mi smo svoj odradili. A "mene, ako se sete na Dan bezbednosti, sete se. Ako ne, ništa, nikom ništa. To je bila moja dužnost!'' poručio bi Čvorović.
Otvori KEKS Pay
Hint za istrazitelje: pratite novac i lako ce se otkriti tko je iza ovog biznisa!