Preksinoć kao da je show Tvoje lice zvuči poznato, u dvorani Encore luksuznog lasvegaškog hotela Wynn, dobio svoje megacelebrity izdanje na koncertu u čast stogodišnjice rođenja Franka Sinatre.
Na sceni se pojavila osoba u karakterističnoj pozi Frankieja Boya: tamno odijelo, bijela košulja, stilizirana crna "mašna", crni šešir u ruci i zalizana kosa. Bila je to još jedna u nizu metamorfoza Lady Gage koja je svojom pojavom i izgledom, uz Tonyja Bennetta, Alicie Keys, Celine Dion, Carrie Underwood, Johna Legenda i Ushera, praktično ukrala svečanost obilježavanja rođenja jedne od najvećih američkih ikona 20. stoljeća, ikone šoubiznisa, ali i zapadnog društva uopćeno.
Uz rame Elvisu
Ako netko od Amerikanaca na "ikonometru" može parirati najvećem od svih – naravno, Elvisu – onda je to Sinatra. Iako ga se primarno doživljava kao pjevača, Sinatra je razvio zavidnu karijeru kao glumac (najnezaboravnije u "Odavde do vječnosti", 1953.), a ništa manje nije intrigirao javnost kao karakter.
Postao je sinonim za scensku profinjenost, eleganciju, izvrsnost i karizmatičnost; istodobno, njegov privatni život možda najbolje oslikava priča da je navodno na ulazu svoga doma izvjesio natpis: "Zajebi psa, čuvaj se gazde".
Tu njegovu stranu ispričao je Mario Puzzo, a prenio ju je Francis Ford Coppola u "Kumu" kroz karijeru mladog i nadobudnog šlageraša Johnnyja Fontanea kojemu mafijaški bossovi (glasovita scena s odsječenom glavom konja u krevetu producenta koji ga nije želio uzeti za filmsku ulogu koju je žarko želio) omogućuju uzlet.
Frustrirajuće šezdesete
Na sceni se zadržao šezdeset godina i formama kao što su vokalni jazz, swing i big band uspio održati kada su ti tradicionalni američki glazbeni žanrovi pod naletom "električara" i moderne glazbe, primarno prodora Britanaca, počeli gubiti na popularnosti.
Naprosto je u svim fazama svoje karijere, dok nije postao legenda i tada mogao lagano održavati staru slavu, nalazio kvalitetne načine za oplahnjivanje karijere "pjevača iz 1940-ih i 1950-ih".
U takve sigurno ide njegova bossa nova suradnja s brazilskim čudom Antonijem Carlosom Jobimom u drugoj polovini šezdesetih.
Tom fascinantnom suradnjom izvrsno se izvukao iz frustrirajućeg vremena u kojem su Bealtesi, "Sgt. Pepper" i novi trendovi mijenjali lice glazbe, ali Sinatra se u to vrijeme još uvijek morao truditi.
Rezultat je bio jedan od najsuptilnijih albuma njegove karijere, a danas je među njegovim najtraženijim posmrtnim izdanjima uopće, jedan od rijetkih integralnih albuma koji po prodaji pariraju nizu kompilacija koje se svako malo pojavljuju od njegove smrti od srčanog udara u svibnju 1998. u 83. godini života.
Kad je netko toliko slavan i velik, onda se može doći do posljednjeg pasusa a da se ne spomenu pjesme po kojima je najslavniji, pa nabrojimo samo neke: "My Way", "New York, New York", "Stranger In The Night", "Come Fly With Me", "The Lady Is A Tramp"...
I da, tu je taj glas, opušteni legato... I ime "Gospodin Glas"...
Stvarno je sve radio na svoj način.
>>'Nikoga nije volio kao Avu Gardner, i ništa nije mrzio kao rasizam: znao se i potući zbog crnaca'
