J.R. August, pravim imenom Nikola Vranić, nedavno je u zagrebačkom Vintage Industrial Baru održao koncertnu promociju novog albuma "Deep Waters". S tim trećim albumom mogao bi dospjeti i do onih koji ga ranije nisu redovito slušali. Ne samo zato što se radi o odličnom albumu - kod Nikole Vranića to je redovita pojava - nego jer kuca i na vrata ušiju onih koji baš i ne vole strana imena u domaćoj glazbi. Jedan od mlađih domaćih autora zadnjih desetak godina imao je začuđujuće uspješnu i dobro vođenu karijeru, prije svega pogonjenu zanimljivim albumima koji su uz to dobivali i podršku njegove diskografske kuće Croatia Records. Dobar je to primjer kako se talentiranog mlađeg izvođača može ohrabriti da radi što hoće, pogotovo kad to jako dobro zna, a to što radi Nikola Vranić proizvod je prije svega njegove imaginacije da vlastiti put popuni odličnom glazbom sebi i drugima. Podrška publike i kritike pritom pokazala je da u rijetkim slučajevima i kod nas vlada suglasje. Na novom albumu "Deep Waters" Nikola Vranić nakon brojnih prethodnih pothvata potpuno je siguran u svoje moći i s lakoćom ih objedinjuje uz pomoć pjesama poput uvodne "The Exorcist" u kojoj se predstavlja kao imaginarni svećenik koji voli razgovarati s vragom, a potom se miče na "iduću razinu", dok se u predzadnjoj "The Great Disease" konzultira s doktorom. Kvragu, J.R. August jedan od rijetkih kod nas čije pjesme s religioznom tematikom više sliče Nicku Caveu nego uobičajenim domaćim molitvama i televiziji Laudato, ali, kao što i naslov "duboka voda" kaže, introspekcija mu je još uvijek draža od banalnosti plićaka. Mogao se ovaj album zvati i "Holy Waters", jer s deset pjesama prilično cjelovito zahvaća duhovne teme koje se obično kod nas banaliziraju. Ali ne i vani, a upravo na tom tragu finoće pop-svijeta u inozemstvu Nikola Vranić postavio je svoj novi magnum opus. Od R'n'B utjecaja, gracioznog gospela u "Flyin' Bird", ili s podlogom klavira i bržeg ritma u "My Daisy" i "Human" - u kojoj kaže da je Isus s Judinom krvi - propitkuju se ozbiljne teme ljudskosti i božanskog, fino uključene u pop-pjesme.
"Deep Waters" donosi pravu mjeru kombinacije autorstva i žanrovskog bogatstva. Primjerice, instrumenti poput bendža i pedal-steela, ne baš česti kod nas, u prvom su planu u himničnoj baladi "Flyin' Bird", koja kao i "I Need You", ili sjajna "Don't Forget My Love", lenonovski, sa širokim vokalima, odličnim tekstovima i jakim melodijama najefektnije iskazuju glavne preokupacije autora. S pouzdano jakim vokalnim aranžmanima i stalno prisutnim klavirom, pa i dodatkom saksofona, album "Duboka voda" itekako je duboka i privlačna, ne samo za domaću scenu. Pokazuju to i njegova koncertna izdanja poput "Live At Peti kupe", lanjski album koji je ove godine nominiran za nagradu Porin u kategoriji najboljeg koncertnog albuma, kojim je J.R. August obilježio deset godina karijere. Prvih pet proveo je izvan matice srednje struje, u "ljutoj alternativi", snimajući odlične EP-je (kasnije objavljene na CD-u "Murky Waters"), dok napokon 2019. nije objavio prvi "službeni" album "Dangerous Waters". Sasvim zasluženo, od tada do danas Vranić je diskografski dokumentiran onako kao bi i trebalo biti svaki mladi i ambiciozni izvođač njegovog talenta. "Live At Peti kupe" osim na neizbježnim streaming platformama možete poslušati i na dvostrukom vinilu, ili kao combo sastavljen od dva CD-a i Blu-ray video snimke koncerta. Ako ste u Zagrebu na koncertima zadnjih godina gledali Hoziera ili Nicka Cavea, sasvim sigurno svidjet će vam se i J.R. August. Već je 2020. objavio sjajan koncertni album (i video) "Live At Hrvatski glazbeni zavod", u vrijeme prve velike fascinacije domaćih medija zanimljivim novim autorom. Nešto kasnije HGZ stradao je u potresu, ali je Vranić opet bio prvi, tj. zadnji koji je u dvorani svirao, kad je tamo održao streaming koncert u vrijeme pandemije.
Hrvoje Horvat: Odlična je vijest što najprodavanija svjetska sopranistica Sarah Brightman dolazi u Zagreb
Koncertni zapis "Live At Peti kupe" među 15 pjesama donio je i pet naslova koje niste mogli čuti na koncertu iz HGZ-a, a osim pjesama s tadašnjeg studijskog albuma "Still Waters" iz 2022., predstavio je i dvije nove, singl "My Daisy" i "Human", koje je sad studijski ponovno snimio za spomenuti novi album "Dangerous Waters". Sklon višečlanim sviračkim postavama i svečanom raspoloženju, proširenom sastavu s vokalnim zborom pridružili su se i ljudi koji su s Vranićem surađivali u prvih deset godina rada: multiinstrumentalist Leo Beslać iz grupe Nemeček, gitarist Pavle Miljenović, saksofonist Marko Gudelj i trombonist Vedran Vojnović iz postave Demetronomes, Mahir Kapetanović Mahkey na vokalu u "Deepest Oceans of My Mind", kontrabasist Jura Herceg i Krešo Oremus na usnoj harmonici. Čini se da je J.R. August zadnjih godina postigao najviše što se moglo na domaćoj sceni, ne žrtvujući pritom vlastitu volju da radi glazbu kakvu želi, pjevanu na hrvatskom i engleskom jeziku. I pritom pokazao da se može provući iz zabrana indie-rocka do šireg kruga ljudi poput glasača Porina, na trusnom terenu domaće scene koja kronično ne podržava novitete u većim brojevima prodaje albuma ili popularnosti. Nikola Vranić uspio je u onome u čemu nažalost mnogi nisu. Nakon četiri "alternativna" EP-ja koja su pobrala hvalospjeve kritike Nikola Vranić 2019. objavio je album "Dangerous Waters", pa se prvi put u povijesti dogodilo da je album otpjevan na engleskom jeziku bar jedan tjedan bio na popisu najprodavanijih kod nas. Potom je "Dangerous Waters" proglašen albumom godine na mnogim skupnim i pojedinačnim popisima kritičara, da bi na dodjeli nagrada Porin iduće godine osvojio nagrade u tri kategorije, kao alternativni album, najbolji novi izvođač i album godine. Alternativni album kao album godine prilično je zanimljiva vijest na domaćem terenu. Baš ta ključna nagrada - kao kad je 2016. jazz album "Matija svira Arsena" osvojio Porina za album godine kao prvi instrumentalni album prvi put kod nas dovela je do toga da je album na engleskom jeziku proglašen albumom godine. I na dodjeli Rock&Off nagrada Vranić je osvojio nagrade za novo ime, rock izvođača godine i album godine, ali to je bilo logično s obzirom da je glasačko tijelo činilo šezdesetak novinara koji se stalno bave glazbom, pa i znaju što biraju. Nominacija za Impalu, europsku nagradu za najbolji alternativni album 2020., bila je logična posljedica.
Iduće godine J. R. August osvojio je Porine u kategoriji najboljeg koncertnog albuma "Live at Hrvatski glazbeni zavod" i za najbolji videospot pjesme "Dangerous Waters". Čak je i za drugi studijski album "Still Waters" osvojio Porina u kategoriji najboljeg albuma alternativne glazbe, što znači da se ljubav s masivnim glasačkim tijelom Porina protegnula na skoro tri godine. Iako su ovakve nagrade u domaćoj konstelaciji odnosa važne, sve to nije bilo bitno za prosudbu vrijednost glazbe J.R. Augusta, koja bi i bez njih bila jednako pozitivna. Ali, onda ne bi vidjeli da je moguće, makar i nakratko, probiti barijeru koja u domaćem masmedijskom prostoru vlada prema novim imenima. Potpis ugovora s Croatia Recordsom omogućio mu je staloženo planiranje i sigurnost oko objavljivanja materijala kojih je imao nekoliko. Dapače, isplanirao je po etapama objavljivanje albuma, među ostalim i na hrvatskom jeziku, za razliku od uobičajenog engleskog kojim se koristio. Sjajan koncert u Hrvatskom glazbenom zavodu, taman prije dolaska korone, još je više pogurao karijeru talentiranog glazbenika. Igrom sudbine, a prije zagrebačkog potresa, J.R. August vratio u HGZ i sam s klavirom odsvirao streaming koncert na početku lockdowna. Skorašnji potres zatvorio je HGZ, a zatim i Lisinski u kojem je Vranić koncem 2020. planirao veliki koncert kao krunu tog razdoblja uspješnog rada.
Hrvoje Horvat: Porin je, s Mangroove, Maylaes i Valjkom, a bez Thompsona, ove godine bolji od Grammyja
Možda bi baš taj nastup u Lisinskom bio vrhunac u pravom trenutku koji bi aklamacijom publike, kritike i medija doveo do toga da imamo čovjeka koji pjeva na engleskom, svira osobenu glazbu na klaviru, a ipak ga svi "razumiju". Naravno da je Vranićeva publika sve to itekako dobro shvaćala i razumjela i ranije, ali dolazak korone spriječio je dobar tajming ovog koncerta koji bi možda ubrzao priču u trenutku dok je bila vruća. Iako mnogi domaći glazbenici, usporedivi sa svjetskima, predstavljaju najuzbudljiviji dio suvremene domaće glazbe, najšira publika i mediji, a pogotovo radijski urednici, još uvijek ih ne shvaćaju kao "svoje". Od tada do danas i sam autor, publika, kritičari i izdavač računali su na Vranića kao mlađu snagu koja može inovativnim potezima razbucati domaću srednjostrujašku scenu i postići komercijalni uspjeh, prisutnost i vidljivost među širom publikom. Prokletstvo "drugog albuma" J.R. August riješio je uspješno, a kako vidimo s aktualnim "Dangerous Waters", uspio je zanemariti i "problem trećeg albuma". No, domaće "zatvaranje" najšire publike prema zahtjevnijoj glazbi traje stalno i kao da je vječno. Stoga usprkos nabrojenih uspjeha, mnogima se čini da se moraju truditi kao da svaki puta kreću ispočetka. Što možda i nije loše zbog održavanja autorske kondicije, ali može djelovati kao Sizifov posao na domaćoj sceni.
Otvori KEKS Pay
