Naslovnica Showbiz Oscari

Kontroverzne filmske nagrade: Oscar ne voli tamnu boju kože, lijepe glumce, velike režisere...

U 88-godišnjoj povijesti samo je četrnaest tamnoputih glumaca nagrađeno zlatnim kipićem, samo pet latinskoameričkih, tri azijska, a indijanski samo jedan
28. veljače 2016. u 22:00 17 komentara 10777 prikaza
Will Smith i Jade Pinkett Smith
Foto: Andrea Carugati/KIKA/PIXSELL
Pogledajte galeriju 1/10

Ni prošle ni ove godine među 20 glumaca nominiranih za Oscar za glavnu ili sporednu ulogu nema nijednog koji nije bijele boje kože. Takvo što nije se dogodilo od 1998. godine i bilo je dovoljno da potakne jednu od najvećih kontroverzi u povijesi najveće filmske nagrade. Što je toliko razbjesnilo prije svega crne glumce? Creed: Legenda je rođena i Straight Outta Compton pokupili su kritičarske hvalospjeve, ali samo po jednu nominaciju za Oscara. A i te su “bijele”: Sylvester Stallone za sporednu ulogu u Creedu te Jonathan Hermann i Andrea Berloff za scenarij Straight Outta Compton. Iako je Creed “najbolji Rocky do sada”, mnogi će reći, a i Stallone je doista dobro odradio svoj posao vrativši dušu originalnog Rockyja u tu jedinu boksačku franšizu. No, složit će se mnogi, ipak je bolji od njega bio Idris Elba u Beasts of No Nation koji je u kinima doživio gotovo debakl. To ipak ne umanjuje vrijednost Elbina ostvarenja kao afričkog warlorda, šefa djeci vojnicima s pedofilskim sklonostima. Znatno je to kompliciranije od uloge boksačkog trenera, makar se on zvao i Rocky Balboa. A Elba nije dobio nominaciju. U poširokoj glumačkoj debati kojoj se priključio i velikan Michael Caine, a za njim i Charlotte Rampling, moglo se čuti čak i to da “možda crni glumci jednostavno nisu bili dovoljno dobri”.

Glasačko tijelo – 94% bijelci

Možda tamnoputi glumci doista nisu bili dobri za ovogodišnje Oscare, ali je činjenica da je u cjelokupnoj oskarovskoj povijesti samo 14 tamnoputih glumaca nagrađeno zlatnim kipićem za svoja ostvarenja. Zadnja je bila Lupita Nyong’o za ulogu u 12 godina robom. Zadnji muški crni Oscar otišao je u ruke Forestu Whitakeru 2007., a oteo ga je – Willu Smithu. Izgledalo je da se stvari ispravljaju 2002. kad su Halle Berry i Denzel Washington dobili Oscare za najbolje uloge, no to je i posljednji put da je glumački Oscar “potamnio” u obje glavne glumačke kategorije. Američka akademija filmskih znanosti i umjetnosti još je škrtija prema drugim “manjinama”. Samo je pet latinskoameričkih glumaca nagrađeno Oscarom u 88-godišnjoj povijesti te nagrade. Zadnji je Benicio del Toro za Traffic još 2001., i to za sporednu ulogu. Jedini za glavnu ulogu odnio je Jose Ferrer 1950., a to nije uspjelo nijednoj latinskoameričkoj glumici. Još je gore s Azijcima, oni imaju samo tri Oscara, a Indijanci samo jedan. Will Smith sa svojom suprugom Jadom Pinkett-Smith prvi je prosvjedovao protiv toga i zajedno sa Spikeom Leejem odlučio bojkotirati šou. Isto će učiniti i Michael Moore, a namjeravao je i Mark Ruffalo, no Spotlight, film u kojem tumači jednu od najvažnijih uloga, ipak je prevelik magnet da bi propustio priredbu. Za vođenje ceremonije dodjele određen je Chris Rock, a tako će, čini se, i ostati bez obzira na to što ga javno pozivaju da odustane.

Javni je pritisak postigao cilj jer je Akademijino upravno tijelo jednoglasno izglasalo dvostruko povećanje broja ženskih i manjinskih članova do 2020. Ograničit će se i trajanje članstva. Sada će se ono obnavljati svakih deset godina, pri čemu će svaki od članova morati dokazati da je i dalje aktivan. Doživotno članstvo dobiva samo onaj tko tri puta odvrti tih deset godina ili ako osvoji ili bude nominiran za Oscar. Naime, 2012. sastav Akademijina glasačkog tijela 94 posto činili su bijelci, 77 posto muškarci. Ovogodišnje rasne kontroverze samo su nastavak prošlogodišnje nastale oko Selme, filma o Martinu Lutheru Kingu Jr-u. Očekivalo se da Ava DuVernay postane prva crna redateljica s nominacijom. Ali, to se nije dogodilo unatoč sjajnim kritikama. Nominaciju nije dobio ni glavni glumac David Oyelowo. Neki su film napali zbog povijesnih netočnosti prvenstveno vezanih uz Lyndona Johnsona.

Povijest kontroverzi počela je već s prvim Oscarom dodijeljenim nekom tamnoputom glumcu odnosno glumici. Hattie McDaniel dobila je, naime, Oscara za najbolju sporednu ulogu u filmu Prohujalo s vihorom. No, po svoju je nagradu na binu morala doći od segregiranog stola u dnu dvorane jer je sjedila odvojeno od ostalih glumaca u filmu. Vjerojatno najveća nepravda napravljena nekom filmu ona je Boji purpura. Taj je film imao 11 nominacija, uključujući najbolji film, scenarij, tri glumačke uloge... Nije osvojio ništa. A režiser Steven Spielberg nije čak ni nominiran. Kao da Akademija nije vjerovala da on može napraviti i ozbiljan film. Spielberg je morao čekati sve do Schindlerove liste da konačno osvoji kipić.

Još je kontroverzniji primjer film Crash ili Fatalni sudar kako je preveden u nas, koji je 2005. osvojio nagradu za najbolji film. Izgledalo je kao da je tada Akademija prihvatila svoje pogreške iz prošlosti pa odlučila filmu, doduše lošem, o rasizmu dati glavnu nagradu. I to bi i prošlo da mu najbliži konkurent nije bio film Planina Brokeback, temeljit film o homoseksualnosti. Slaba je utjeha da je Jake Gyllenhaal svoju jedinu nominaciju osvojio baš za taj flim. U odluku nije mogao vjerovati ni prezenter Jack Nicholson. Usluga nije napravljena ni Fatalnom sudaru jer su ga svi zamrzili i zapamtili kao jednu od najvećih nepravdi.

Bilo je u povijesti i trenutaka kada je Akademija “dobila svoje“. Marlon Brando dobio je Oscar za najboljeg glumca 1973. Briljantno odrađen Kum teško će podignuti nečiju obrvu. A onda je Brando, bivajući jednostavno Brando, propustio ceremoniju te umjesto sebe poslao Apaškinju Sacheen Littlefeather. Sacheen je bila predsjednica jednog nacionalnog indijanskog udruženja. Pred okupljenima pročitala je Brandovu poruku da on, nažalost, “ne može primiti nagradu zbog ponašanja filmske industrije prema američkim Indijancima, uključujući i televiziju“. A onda im je pet godina kasnije dosolila Vanessa Redgrave. Primajući nagradu za najbolju sporednu glumicu u Juliji, drami smještenoj u Drugi svjetski rat, odala je počast “onim Židovima koji odbijaju da ih maltretira grupica cionističkih bandita“. Podsjetila je okupljene koji su joj, jasno, imali što reći na njezine propalestinske stavove. Čudna je ta oscarovska politička korektnost. Tada par Susan Sarandon i Tim Robbins prestali su biti pozivani na ceremonije nakon što su na dodjeli 1993. javno progovorili o kršenju ljudskih prava na Haitiju. Iste godine to je učinio i Richard Gere zastupajući Tibet. No, ipak su Sarandonica i Robbins pokupili svoje Oscare 1996. i 2004. Gere ga nikada nije osvojio. Kao ni Brad Pitt, on ga ima samo kao jedan od producenata 12 godina robom. Leonardo DiCaprio bi ga trebao osvojiti sada, nadamo se da ga skandal oko Inarrituova inspiriranja Tarkowskim neće u tome omesti. Oscar nema ni Tom Cruise.

Hollywoodski zgodni dečki

Matt Damon ga ima tek za scenarij Good Will Huntinga koji je napisao sa svojim prijateljem Benom Affleckom kojemu je to također jedini Oscar. Možda se Damonu posreći sada za Marsovca. Da sad ovdje ne guramo i Sama Rockwella koji nema ni nominaciju. Jedina je iznimka u tome društvu George Clooney. On je Oscar dobio za sporednu ulogu u Syriani. Miljenik Hollywooda Tom Hanks ima dva. Budimo bezobrazni pa spomenimo kako je jedan za Philadelphiju, pa su valjda u Akademiji zaključili da je to to što se tiče seksualne orijentacije. Meryl Streep ima tri Oscara plus “metar” nominacija, pa se već i šali sama sa sobom. Tko su svi ovi momci? Oni su hollywoodski lijepi dečki pa se čini da će Akademija uredno sankcionirati pravilo da je lakše probiti se zgodnim glumcima. A oni doista ne moraju biti loši u tome što rade unatoč svom izgledu.

Mogli bismo se sjetiti ne jedne prilike kad su ljepotani svjetskog filma itekako zaslužili Oscar. Ako već idemo od dodjele do dodjele pa zaključujemo kako je te godine nečija gluma baš bila bolja, legitimno se i upitati treba li Oscar dati nekome tko kontinuirano, gotovo u pravilnim razmacima, daje sjajne izvedbe na velikom ekranu? Pa Judy Dench je Oscar dobila samo za šest minuta u Zaljubljenom Shakespeareu! Radije neka se odlučuje na taj način nego da se, kako to često biva, podliježe propagandnoj ofenzivi kakvog studija ili producenta. Tu je Harvey Weinstein najveći majstor, zbog njega je Akademija takve kampanje u vrijeme glasanja i zabranila. Kada bi inače Zaljubljeni Shakespeare dobio Oscar? I to potukavši ni manje ni više nego film Spašavanje vojnika Ryana. Drugi je ekstrem, pak, da je Daniel Day Lewis jedini glumac u povijesti koji ima tri Oscara za glavnu mušku ulogu. Onaj četvrti, koji je možda i najviše zaslužio, oteo mu je Adrien Brody za ulogu u Pijanistu, iako su svi mislili da Lewisova Billa Mesara nitko ne može potući.

A tim osvajanjem Brody je postao najmlađi glumac u povijesti koji je osvojio Oscar. Nije Pijanistu smetalo ni to što je njegov redatelj u to vrijeme bio u bijegu zbog optužbi za pedofiliju. I još je mlađahni Brody potukao Jacka Nicholsona i Michaela Cainea. Koji put je Akademiju zaista teško razumjeti.

Nepoželjan triler

Ben Affleck može se pohvaliti još jednim neslavnim podatkom. Jedan je od četiri redatelja koji nisu dobili nominaciju iako su njihovi filmovi osvojili Oscar za najbolji film. Riječ je o Argu prije četiri godine, a mala je utjeha da nominaciju nisu dobili ni Kathryn Bigelow za Zero Dark Thirty ni Quentin Tarantino za Django Unchained.

Neki će se čak kiselo našaliti da je upravo zato Argo i odnio glavnu nagradu. Redateljske kontroverze još su veće nego glumačke! Stanley Kubrick ima samo jedan Oscar, a ni taj nije dobio za najbolju režiju. Zato ga ima Robert Zemeckis za režiju Forresta Gumpa potukavši Iskupljenje u Shawshanku. Najveća je kontroverza davanje Oscara Eliji Kazanu. Neosporno je da Kazan ima zasluge kojima mu je trebalo dati počasni Oscar. Ipak, činjenicu da je prokazivao kolege u vrijeme makartizma neki su jako teško prožvakali. Pogotovu jer je Kazan i sam tridesetih godina prošlog stoljeća bio komunist. Alfred Hitchcock nema Oscar. Dobila ga je njegova Rebecca 1940. godine.

Zanimljivo je da se u to vrijeme gotovo po automatizmu nagrada davala i režiseru. Ne i Hitchu. Neki će to tumačiti špekulacijom kako u to vrijeme triler nije bio tako prihvaćen kao danas. Martinu Scorceseu trebalo je pet nominacija i 26 godina da konačno osvoji Oscar za najboljeg režisera. Taj prvi put njegova Raging Bulla potukao je debi Roberta Redforda s Običnim ljudima. Dobitne 2007. godine tražio je da se još jednom provjeri omotnica. Ako je Harvey Weinstein majstor za oskarovske kampanje, onda svakako treba spomenuti još jednu, onu Williama Randolpha Hearsta usmjerenu prema tome da Oscara za Građanina Kanea ne dobije Orson Welles.

Naštetio Orsonu Wellesu

Išao je Hearst i prema tome da se film uopće ne prikaže jer je dobrim dijelom utemeljen na njegovu životu.

Nije uspio, ali je strahovito smanjio broj kina koja su film bila voljna prikazivati. Naštetio je i Orsonu Wellesu koji na kraju nije dobio Oscar za najbolju režiju nego samo za scenarij tog filma. Kasnije, 1971. godine, dobio je počasni Oscar za životno djelo.

>> Što se sve može naći u bogatoj poklon vrećici na Oscarima

Digitalna komora
Digitalna komora
Poduzetnici, odsad ključne informacije doznajte klikom miša
  • Borivoje:

    kosovo je nominiran sa filmom "shok" za oscar, ako dobiju oscar to necemo priznati nikada

  • Avatar Grubi
    Grubi:

    ovaj puta američke ustaše ne daju da crnci dobiju Oscara.... Pusići, Teršeličke, BaBe, GONG.... kaj se čeka ?

  • zajec:

    "Shok" je katkometrazni film, i dobar je priznao ga ti borivoje ili ne,oscar ima neku vaznost