U sasvim drugom kontekstu, tijekom sudskog spora između predsjednika Hrvatske glazbene udruge Nikše Bratoša i predsjednika uprave Croatia Recordsa Želimira Babogredca, proteklih dana opet su pale teške izjave i žalbe, ovom prilikom Dražena Žerića Žere, pjevača Crvene jabuke.
– Kada sam prije dvije-tri godine zatražio da mi se u Hrvatskoj dodijeli status samostalnog umjetnika, dobio sam odbijenicu s objašnjenjem da moj rad nije dovoljno prepoznat. S obzirom na činjenicu da u Hrvatskoj radim već najmanje 25 godina, zbog tog objašnjenja osjećao sam se poniženim i više nisam nikad zatražio da mi se status dodijeli – rekao je Žerić u sudnici zagrebačkog Općinskog kaznenog suda.
– Ima li Nikša Bratoš veze s tim?, nastavio je: – I da i ne, a takav odgovor dajem zato što se on nalazi na visokim pozicijama u glazbenim tijelima, ali ne znam je li član stručnog povjerenstva koje odlučuje o dodjeli statusa samostalnog umjetnika. Znam samo da se po Zagrebu pričalo da je, ali ne mogu to tvrditi.
Da je Žerić točnije provjerio svoje “ni piškiti – ni kakiti”, “i da i ne” tvrdnje prije nego ih je izrekao, saznao bi da dobivanje statusa samostalnog umjetnika u Hrvatskoj zajednici samostalnih umjetnika teško da ima veze s Nikšom Bratošem, njegovim bivšim kolegom iz grupe Crvena jabuka.
Kao i to da je tehnički nemoguće dobiti obrazloženje kako nečiji rad nije dovoljno prepoznat, jer to i nije kriterij prema kojem se primaju članovi u HZSU. Da se ozbiljnije raspitao, Žerić je mogao doći do podataka kao i svi drugi, da Hrvatska zajednica samostalnih umjetnika (HZSU) prema točno utvrđenim kriterijima, koji uključuju brojne segmente, od umjetničkog rada do visine godišnje zarade – kako za likovne, filmske, kazališne, književne i ostale grane umjetnosti – odobrava status umjetnicima koji potom, ukratko, imaju pravo na uplatu mirovinskog i zdravstvenog osiguranja iz državnog proračuna.
Kriteriji su sasvim javni i poznati, pa ih svatko može pročitati na službenoj web stranici HZSU-a, a pogotovo oni koji se prijavljuju za članstvo svake kalendarske godine do ožujka (prije rujna). Znajući u kakvoj nam je situaciji umjetničko tržište, jasno je da postoje mnogi kojima je to potrebno, a baš zbog toga stvoren je dohodovni cenzus koji ispred “najbogatijih” – čitaj, onih s većim i najvećim godišnjim zaradama – stavlja one manjih imovinskih prihoda, ali ipak s osnovnim umjetničkim postignućima.
Dakako da to ne znači da su “najbogatiji” umjetnički manje vrijedni, ali “prag” od oko 120.000 kuna – koji se godišnje modificira prema tekućem prosjeku bruto primanja umjetnika u Hrvatskoj – koliki je maksimum godišnje zarade za prijavu u HZSU – postavljen je kao financijski maksimum.
Stručna povjerenstva oformljena za svaki pojedini segment umjetničke djelatnosti u Hrvatskoj, koja godišnje odobravaju članstvo u HZSU u pojedinim kategorijama, pred sobom imaju težak zadatak primanja određenog broja umjetnika u članstvo zajednice s ograničenim brojem članova. Može se pretpostaviti da ni Žerić ni Željko Bebek – također spomenut u novinskim napisima, jer je aplicirao iste godine – svojim primanjima nisu odgovarali tom uvjetu. Ili, kako pojašnjava Jadranka Čubrić, savjetnica predsjedništva HUIG-a (Hrvatske udruge istaknutih glazbenika), “radi se o složenim kriterijima koje netko tko želi aplicirati za ‘status umjetnika’ mora zadovoljiti. A ti su kriteriji prilično strogi (...) što ne sprečava nikoga da se ponovno javi idućih godina”.
Zašto se Dražen Žerić nije ponovno javio, ostaje pitanje, ali je činjenica, govori Jadranka Čubrić, da se prijavio 30. rujna 2013. i dobio preporuku matične Hrvatske glazbene unije, čiji je predsjednik Nikša Bratoš, što se tiče zadovoljavanja glazbenih uvjeta za prijavu, dok je o udovoljavanju brojnim ostalim uvjetima za primitak u članstvo HZSU-a odlučivalo stručno povjerenstvo na temelju ukupnih podataka koje je Žerić tom prilikom priložio.
Dapače, postoje primjeri pop i rock glazbenika koji su se godinama prijavljivali za članstvo u HZSU i na kraju postali članovima, prvenstveno na temelju zadovoljavanja kriterija koji uključuju umjetničko stvaralaštvo, potrebnu minutažu snimka godišnje, umjetničku vrijednost i mnoge druge segmente, pa i razinu godišnje zarade.
bilo bi pozitivno objaviti popis onih koje hrvatska sirotinja honorira, svake godine. Vjerujem da ima na to pravo!