U samo 15 epizoda podcast Vox Medicus dosegnuo je gotovo dva milijuna online pregleda i brzo se nametnuo kao jedan od uočljivijih novih medijskih projekata u Hrvatskoj i regiji kada je riječ o temama vezanim uz zdravlje. Idejna začetnica projekta je Tomislava Vucelić, Brođanka i dugogodišnja novinarka te nekadašnje prepoznatljivo lice HRT-a, gdje je radila kao reporterka emisije "Dobro jutro, Hrvatska" te urednica i voditeljica Dnevnika. U vođenju podcasta pridružila joj se još jedna Slavonka, Nikolina Ćosić iz Osijeka, također bivša voditeljica HRT-ova Dnevnika. Zajedno spajaju televizijsko iskustvo, profesionalni pristup i onu dobro poznatu slavonsku otvorenost. Cilj im je da njihov podcast postane jedna od najvažnijih regionalnih platformi za edukaciju o zdravlju, ali i mjesto na kojem ljudi mogu podijeliti svoje priče i naći podršku.
Što se najviše promijenilo u vašim životima otkako ste napustile HRT?
Tomislava: Najprije ću spomenuti konkretan rad na sebi. Završila sam jednogodišnji program iz analize javnih politika na London School of Economics, privodim kraju doktorski rad iz područja medija i komunikacije na Sveučilištu Sjever pod mentorstvom divnog prof. dr. sc. Bože Skoke. Ali najvažnije je ono privatno! Uskoro ću treći put postati mama i napokon dobivamo žensko pojačanje u obitelji. Uvijek sam željela veliku obitelj, ali nisam mislila da ću biti te sreće, pogotovo u godinama u kojima sam danas. Svjesna sam koliko se ljudi danas suočava s problemima neplodnosti, a i mi smo prošli vlastite izazove. Upravo zato na svojoj djeci i ulozi majke osjećam najveću zahvalnost u životu.
Nikolina: Novinarski posao u informativnom programu jednostavno zahtjeva potpunu posvećenost poslu 24/7 pa mi je najveća promjena to što napokon imam vremena biti posvećena stvarima koje me ispunjavaju izvan posla. Ipak, rekla bih da sada radim jednako, možda i više, ali nekako pametnije i pomno biram na što ću usmjeriti svoje radno i slobodno vrijeme.
Mnogi su očekivali da ćete pokrenuti politički podcast, s obzirom na vaše dugogodišnje karijere u informativnom programu HRT-a. Zašto ste se odlučile upravo za zdravstvene teme?
Tomislava: Politički podcast bio bi očekivan potez, ali zdravlje je tema koja je zapravo važnija od svake dnevne politike. Politika dijeli ljude, a zdravlje ih spaja jer svatko od nas u jednom trenutku postane pacijent ili podrška nekome tko prolazi kroz zdravstvene teškoće. Upravo tada shvatite koliko su točne informacije i podrška dragocjene.
Nikolina: Smatram da je politike previše u svim drugim medijima. Iako važna, pomalo ljude i zamara. Medicinske teme obrađene na način na koji mi to činimo ono su što ljudima u trenutku može donijeti nešto za njih konkretno i korisno i mislim da je zato Vox Medicus tako brzo i prepoznat.
Kako je nastala ideja za podcast i kako je došlo do vaše suradnje na ovom projektu?
Tomislava: Ideja za podcast bila je moja i nastajala je dugo, paralelno s promišljanjem o novim medijskim formatima i stvarnim potrebama publike. Analiza tržišta pokazala je da nedostaje kvalitetnog zdravstvenog sadržaja koji je istodobno stručan i široko razumljiv publici. Nikolina je bila logičan izbor za suradnju jer sam s njom već radila i znala kakvu profesionalnu razinu ima. Moram naglasiti da se prije ovog projekta privatno nismo družile, a odluka da radimo zajedno nije bila pitanje samo simpatija nego i njezine profesionalne kvalitete. Znala sam da želim okupiti najbolji tim i zahvalna sam što sam u tome uspjela.
Nikolina: Obje imamo sličan profesionalni pristup, ali i općenito pogled na život. Imala sam priliku iz prve ruke vidjeti kako Tomislava pristupa poslu dok smo zajedno sjedile u redakciji. Kad sam tek došla na HRT, ona je već bila poznato novinarsko ime i moram reći da mi je tada na neki način bila uzor jer bih gledala njena javljanja ili priloge i pomislila 'Kad ću ja ovo moći?' Kad me pozvala da surađujem u podcastu, nisam dvojila ni sekunde.
Koliko vam je bilo izazovno započeti novu karijeru u podcastu nakon rada u velikoj medijskoj kući?
Tomislava: Napustiti veliki sustav uvijek je velika životna odluka. Televizija vam daje sigurnost, strukturu i veliku vidljivost, a kada uređujete i vodite Dnevnik, iza vas stoji veliki tim ljudi, od novinara diljem Hrvatske do realizatora, tehničara, snimatelja, montažera, lektora i fonetičara. U podcastu toga nema. Sve je na meni: od pronalaska prostora i kupnje opreme do okupljanja tima, otvaranja tvrtke i pune odgovornosti da projekt uspije. Također, u velikim sustavima morate razmišljati hoće li se vaš rad svidjeti onima koji su vas postavili na tu poziciju. Danas imam samo jedno mjerilo: hoće li sadržaj biti koristan i zanimljiv publici.
Nikolina: Iz moje perspektive ovo je pravi potpuno slobodan način rada u medijima, koji ima konkretne rezultate i utjecaj na ljude. Najveći izazov bio je prebaciti se iz strogo formalnog formata kakav zahtijeva rad u informativnom televizijskom programu na ozbiljan, ali ipak neformalan format u kojem je dopušteno (pa čak i poželjno) katkad pogriješiti, nasmijati se i našaliti. Nevjerojatno je koliko se čovjek navikne na određeni format pa iako ovaj drugi djeluje 'jednostavnije', trebalo mi je vremena da se priviknem.
Koje su epizode izazvale najviše reakcija publike?
Tomislava: Najviše reakcija izazivaju teme koje ljudi osobno proživljavaju, ali o njima rijetko govore otvoreno. Mladi hrvatski olimpijac Nikola Zdrilić otvoreno je ispričao svoje iskustvo života s nagluhošću, što je tema o kojoj mnogi gluhi i nagluhi i danas nerado javno govore zbog straha od osude. Njegova iskrenost snažno je odjeknula kod publike i epizoda je brzo postala jedna od najgledanijih. Velik odjek ima i epizoda s bivšim izbornikom hrvatske triatlon reprezentacije Ivezićem i doktorom Murrom, koji su govorili o svojoj borbi sa sindromom kroničnog umora, bolesti u čije postojanje neki i danas sumnjaju. No nakon emisije javile su se doslovno stotine ljudi iz cijele regije sa sličnim iskustvima, zahvaljujući im što su napokon javno otvorili tu temu. Pokazalo se da zdravlje ne smije biti tabu, a publika želi iskren i konkretan razgovor o stvarima koje ju stvarno muče.
Koliko je prednost raditi u ženskom kolektivu, osobito u razdobljima velikih privatnih promjena?
Tomislava: Rad u ženskom kolektivu može biti prednost jer žene često imaju izraženiju emocionalnu inteligenciju i sposobnost multitaskinga, što u timskom radu može donijeti brzinu i bolje prepoznavanje problema u odnosima među ljudima. No moram reći da sam u karijeri doživjela i situacije u kojima je žena ženi bila najveći neprijatelj. Katkad su muški kolege manje skloni uspoređivanju i natjecanju oko nebitnih stvari. Imala sam situacije u kojima su kolegice, čak i nadređene, nakon izlaska iz kadra umjesto o sadržaju govorile samo o mom izgledu, "dobronamjerno", ali u negativnom smislu. Kad ste mlađi, takvi komentari mogu vas pogoditi. Poslije shvatite da iza takvih savjeta jednostavno stoji samo loša namjera. Danas znam da je točna izreka da prvorazredni ljudi biraju prvorazredne suradnike, a drugorazredni trećerazredne. Dakle, ne postoji bolje muško ili žensko radno okruženje. Postoje samo dobri i loši ljudi i kolege.
Nikolina: Mislim da je suradnja mene i Tomislave dobar primjer kako dvije uspješne žene mogu jedna drugu dodatno pogurati naprijed. Zajedno smišljamo teme, jedna drugoj pomažemo s pitanjima i gostima ako treba. Važno nam je da se obje osjećamo dobro u svojim ulogama na ovom projektu, zbog čega je pravi užitak raditi na njemu.
Otvori KEKS Pay
