Sve je spremno, još je potrebno obaviti samo jednu formalnost – glasovanje, i eto SDP-ove koalicije u Banskim dvorima. Takvo je raspoloženje u glavnoj oporbenoj stranci, tako piše i govori podosta lijevo-liberalnih komentatora i tako – mora biti. To “mora” u tradiciji je ljevice otkad postoji, ali bi se ovaj put mogla razočarati.
Iz cijeloga niza razloga. SDP je možda imao veću šansu na prošlim izborima, jer je HDZ već bio iskazao svoje glavne slabosti, a na čelu SDP-a bilo je novo lice i nova nada za birače. Otad do danas Milanović je jako počeo sličiti na onaj SDP koji je poražen na izborima 2003. godine i na tipičnoga hrvatskoga političara koji otklanja sve sumnje u nepodopštine ljudi iz svoje stranke, dosjetkama svakodnevno zaskače protivnika, sebe idealizira, a ne nudi ništa što bi birače opipljivo uvjerilo u boljitak.
SDP napada HDZ na sličan način kao i uoči izbora 2000. godine, ali niti je danas animozitet prema HDZ-u onakav kakav je onda bio, niti SDP ima ondašnjega Budišu, niti je, pošto je osvojio vlast, pokazao da ju je ponovno zaslužio. Lijeva će koalicija na izbore s podosta kompromitiranih kadrova, od kojih su se u međuvremenu neki dodatno kompromitirali – Jakovčić poslovima s Hypo bankom i Haiderom, a Čačić ubojstvom dviju osoba u prometnoj nesreći.
Kad je riječ o korupciji i kriminalu, HDZ je donekle u nepovoljnijoj poziciji zbog upletenosti nekih svojih ljudi, ali istodobno donekle i u povoljnijoj, jer se nesputane istrage vode za njegove vladavine. Ne presudan, ali važan “protivnik” lijevo-liberalne koalicije je i Ivo Josipović. Hoće li hrvatski birač dopustiti da na čelu države i na čelu Vlade budu dva ljevičara? Usto i – dva bezbošca. Bio bi to nezapamćen poraz kršćanske Hrvatske, poraz i Crkve, poraz njezinih načela u društvenoj praksi, u dodatnoj dekristijanizaciji zemlje i zakonodavstva.
Ni ono što se zove socijalna osjetljivost ne resi SDP. Dok je bila na vlasti, ta je stranka, i drastičnim kresanjem prava radnika, nesuzdržljivo išla na ruku krupnom kapitalu, a Milanovićevo odlučno protivljenje oporezivanju banaka pokazuje da se nije promijenila.
Nije se promijenila ni u sluganstvu prema Bruxellesu. Smjenama nekih ravnatelja u Zagrebu, gdje su socijaldemokrati na vlasti, navješćuje u čemu bi sigurno SDP bio djelotvoran pobijedi li na izborima – uslijedila bi sječa “neprijateljskih” kadrova u bolnicama, školama, policiji, vojsci, diplomaciji, javnim poduzećima, ustanovama, pokojem mediju i drugdje. Zacijelo bi se osjetno proširio opseg poslova koje bi država dala Čačićevim tvrtkama, povećao promet tvrtke za uvoz lijekova supruge Miranda Mrsića koja je već sada “teška” milijune eura, budzašto prodavali ostaci državne imovine tajkunima poput Gorana Štroka, umnožili telefonski pozivi novinskim urednicima, krenuli pritisci na policiju i tužiteljstva zbog procesa nekim SDP-ovim značajnicima koje vrh SDP-a odlučno brani, itd.
Zacijelo među biračima nisu zaboravljene ni pjesme pjevane u SDP-ovu stožeru u čast Titovu monstrumu – Jugoslaviji u noći nakon priopćenja rezultata proteklih izbora. Zbog svega toga SDP se malo prerano i još više nerealno već vidi na vlasti za nešto više od godinu dana. Nevjerojatne razlike u anketama među biračima također su znak da se uvelike fabricira SDP-ova prednost pred HDZ-om. SDP-ov rezultat na prošlim izborima bio je najveći uspjeh te stranke u novoj Hrvatskoj, ali je unatoč tome HDZ pobijedio. Ako vodstvo HDZ-a do studenoga iduće godine pokaže da ta stranka sada bez Sanadera može biti uspješnija nego onda s njime, SDP-ova koalicija mogla bi biti poražena. Upravo po načelu, koje vrijedi za obje stranke – kome je samo od vlasti, lako bez nje ostaje.
Otvori KEKS Pay
. ..............I ZA KRAJ.....!!! . . .Temeljna poruka:................. \"Gubite se BRABONJCI ..................!!! . .