Naslovnica

Sa Srbijom se mora razgovarati, ali zar se mora pognute glave

S obzirom na sva neriješena pitanja, cijeli je dernek u Beogradu bio neukusan
24. srpnja 2010. u 12:00 108 komentara 2 prikaza
tadic josipovic (1)
Foto: Reuters/Pixsell

Da, svi razumijemo da je rat iza nas, da se okrećemo budućnosti, da biznis diktira neke druge emocije i da je cijeli svijet prolazio slične odnose. Samo se u hrvatsko-srpskom filmu postavlja nekoliko logičnih pitanja: po kojem je to etičkom načelu normalno da hrvatska društvena elita pleše i pjeva po Kalemegdanu dok se ništa ne zna o više od tisuću nestalih, dok se pusti kilometri vukovarskih ada nalaze pod okupacijom Srbije, dok bilježimo 30 milijardi dolara ratne štete koju beogradski domaćini nikada ne misle platiti? Svi smo za normalan suživot, ali prije toga postoji cijela bilježnica uvjeta. Bilježnica koju su ispisali srpski tenkovi.

Može li se iz hrvatske perspektive dignuti ponosno čaša u zrak na Kalemegdanu, a da se pritom u ime četiri i pol milijuna Hrvata ne zatraži povrat otete zemlje i skrivenih mapa zbog kojih tijekom razminiranja svako malo netko pogine? Nije srpska zemlja pod okupacijom i ne razminira se Srbija! A da jest, čuli bismo kako Tadić grmi! Osim toga, mora li pompozni susret proći u neviđeno patetičnom stilu, tako da Tadić tepa Josipoviću: “divim se atletskim sposobnostima svoga prijatelja”? Jer Josipović je intelektualac i sveučilišni profesor i to imponira, ali da je Josipović novi Cro Cop, to je previše i za poslovičnu srpsku patetiku! Dakle, naciji je posve jasno da mir traži nove razgovore, da se jednom mora početi živjeti bez prsta na okidaču, ali ono što muči i iritira jest pitanje zbog čega, premda s krvavo zarađenom pozicijom žrtve, mi u dijalog idemo pognute glave. I uvijek tako: dvije trećine partizanske vojske nastalo je u Hrvatskoj, a opet su 45 godina bahati bili – Srbi! Odakle nam ta neshvatljiva poniznost, stalni osjećaj krivnje, nedostatak nacionalnog ponosa i samopouzdanja?

Primjerice, Josipović je prije Beograda prihvatio scenarij susreta s talijanskim predsjednikom i ondje je pristao na nešto na što je čak i Mesić pazio. Poklonio se u Trstu patnji i žrtvama talijanskih esula, ali nije recipročno organizirana počast žrtvama talijanskog fašizma kod nas. Premda su one višestruko veće, a talijanski fašizam u Istri je trajao 20 godina! I još je prešućena činjenica da se u Trstu govorilo o 350 tisuća esula kao da je realnih 220 tisuća premalen broj. Ali to je naš odnos prema povijesti! Neki dan je objavljeno da je na Golom otoku, točno na mjestu perverznog logora, otvoren roštilj i pečenjarnica! Na jednim stratištima svaki dan mijenjamo cvijeće, na drugima otvaramo ćevabdžinice!

Dakle, kao što je u Trstu prešutio falsificirani broj esula, kao što se u Trstu poklonio žrtvama jednog barbarstva, ali nije ishodio reciprocitet, tako se u Beogradu mnogo toga prešutjelo. Ima li išta logičnijeg od toga da, još dok rula zrakoplov po pisti, predsjednik države kojoj je oteto nekoliko desetaka četvornih kilometara zemlje pita predsjednika zemlje koja ju je otela kada će nam to vratiti? Jeste li i u jednom medijskom izvješću razabrali da je to pitanje bilo među prioritetima? Ali, zato smo obećali Srbima da će ubrzo moći bez putovnice u Hrvatsku! Zašto? Da bi se srpska mafija još bolje razračunavala usred Zagreba?

S druge strane, stara srpska sklonost “podvalama” došla je do izražaja u temi vezanoj uz povrat “otete hrvatske kulturne baštine”. Da od tisuća otetih slika, relikvija, knjiga i muzejskih izložaka koji su i danas u Srbiji Tadić vrati samo pravoslavnu ikonu iz Dalja, to doista izaziva podrugljiv smijeh. Jer, to jest – podvala! To prije što uopće nije rečeno kada će se vratiti ostatak otetoga. Možda nismo ni pitali, kao što smo prešutjeli falsificirani broj esula u govoru u Trstu? A na najosjetljivije ratno-političko pitanje, na tu ranu svih rana, na temu Vukovara, Tadić je odigrao takav spin da je šutnja s druge strane zastrašujuća! Naime, Tadićeva rečenica “nemojte nas nagovarati, doći ćemo u Vukovar kad za to dođe vrijeme” sugerira najgori scenarij: da se Tadića nagovaralo, da mu se s hrvatske strane predlagalo, da ga se pomalo moljakalo da ode u Vukovar! A on još odgovara da je i nakon 20 godina za tako nešto – prerano! S obzirom na sva ta neriješena pitanja, nestale ljude, otetu zemlju, neisplaćenu ratnu štetu, cijeli je daljnji dernek bio neukusan.

Zamislite užasa: njišete se u ritmu glazbe uz lika koji i 20 godina nakon vukovarskog pokolja što su ga izveli srpski tenkovi zasuti beogradskim cvijećem misli da je prerano da uopće ode u Vukovar! I to je predsjednik Srbije, i to liberal i demokrat? Kakvi su onda drugi? Sve u svemu, valja se složiti s kolumnistom Politike da je “bolje da se licemjerno smješkamo negoli da se tučemo”. Uz hrvatski dodatak: nismo se potukli, nego ste nas vi napali!

  • -obrisani-:

    Ovaj članak je stvarno ugodno iznenađenje. Nisam očekivao da ću u VL nešto tako logično i prohrvatski pročitati.

  • samoborka:

    Srbi...ne serite!! Ja potpisujem svako slovo ovoga članka! Gdje se vodio rat? U Srbiji? Odakle su za vrijeme rata \"prognani\" vaši Srbi? Tako je,iz Hrvatske. Ali, to što vi tvrdite je totalna glupost. Zašto su ti ljudi otišli? Ogroman dio ... prikaži još! njih je otišao svojom voljom jer nisu htjeli biti na teritoriju za sebe \"neprijateljske\" zemlje, drugi dio je svojevoljono pokupio krpe jer se (NARAVNO) osjećao ugrožen i nesiguran na tlu države koju su napali njihovi (srpski) krvnici. Tek jedan,najmanji dio,je otišao jer ga je najurio neki (napaćeni i popizdjeli od vaših napada i agresije) Hrvat. To što vama čitaju od najranijih dana bajke iz \"povesti\" i što su vam vaši dnevnici na tv-u za vrijeme rata prenašali vijesti iz Zanzibara,umjesto onih istinitih iz NAŠIH gradova, NAŠIH sela, NAŠE države..to je dragi moji VAŠ problem! Sjećate se one pjesmice; Slobodane donesi salate,bit će mesa klat ćemo Hrvate? A sjećate se onog čuvenog govora vaše ponosite generalčine; Od Hrvatske će ostati samo ono što se vidi s tornja zagrebačke katedrale? Sjećate se granatiranja Dubrovnika (u kojem danas rado sunčate guzicu kao da ništa nije bilo)? Vukovar uopće ne moram ni spominjat. Možete vi laprdat šta hoćete i lagat sebi i drugima, vaši prljavi tragovi su ostali svugdje,ako dokazi,kao strahota! Jasenovac..ne poričem da su idioti ustaše radili zločine,i kao Hrvatica PLJUJEM na sve njih! Ali, 1. taj broj ubijenih Srba o kojima vi pričate (da biste opravdali zadnju Velikosrpsku agresiju i želju da ukradete što nikada NIJE i NEĆE biti vaše) je višestruko i ludo uvećan 2. zar je moguće da se ZLOČIN opravdava zločinom? Znači,ako Hrvati zažele za 10godina okupirati Srbiju (što neće, nismo mi -vi) onda imaju puno opravdanje poklati srpske žene i djecu,samo iz razloga jer ste vi to nama učinili za vrijeme domovinskog rata?! Nema šanse! Jadni ste, daleko smo si mi od braće, jedino što nam daje lažan dojam sličnosti je jezik,i ništa drugo. A ovo što naš bjeloglavi sup (predsjednik) izvodi,to je ionako samo ceremonijal naturen od zapadnjaka, ali znajte vrlo dobro da to sa stavom Hrvata i hrvatskih građana nema ništa! Bjeloglavi nije trčao s puškom i kopao rovove, niti su njegovi sinovi ili braća bili zarobljeni i mučeni, niti je ostao bez doma i imovine. Njegova guzica je bila na toplom i sigurnom. Tako da to što on izvodi..to je njegov problem. Vi ćete biti tu poželjni kad se ispričate,saberete i naučite kulturi. Do tada ste više nego nepoželjni! Zbogom!

  • madfam:

    @Boris / apsolutno se slazem sa tobom, ja ne znam nikoga ovde u Srbiji ko zeli da gradi bilo kakve odnose sa HR, osim onih koje narede nase zajednicke nove gazde iz EU. U tome su najizricitiji oni koji su ... prikaži još!u prognani tokom ratnih godina 90-tih, i koje ja doduse nisam pitala zasto su tako izriciti, ali vi cete komsije to bolje znati, sa vama su ziveli vekovima. Oni vas ne vole, a vi njih mrzite, tako da se postavlja i pitanje da li vas ne vole svi koji su sa vama ziveli (npr. Slovenci), ili samo neki. Takodje se postavlja i pitanje da li vi mrzite sve sa kojima zivite (ili ste ziveli) ili i tu imate selekciju. Tek na sva usta se hvalite da ste etnicki najcistija drzava na svetu. Jesu li vas napustili milom ili silom svi sa kojima ste ziveli? Takodje u poslednje vreme se hvalite time da je vasa mlada drzava zasnovana na temeljima antifasizma. A jeste li mozda ikada rekli istinu o tome kakav je bio etnicki sastav antifasistickih jedinica formiranih na teritoriji vase nekadasnje drzave (NDH)? I jos jedno pitanje, jeste li ikada otvoreno i iskreno rekli koliko je antifasista i nehrvata (u cilju genocida?) pobijeno od strane ustaskog rezima u NDH, a da na takvo pitanje odgovor niste zapocinjali sa Blajburgom. Da se razumemo, ja ne smatram da su danasnji Hrvati krivi za bilo sta od ustaskih zlocina, oni to ni fizicki ne mogu biti, ali citajuci vase komentare, prosto ne mogu da se otmem utisku da je antifasizma u Hrvatskoj ima samo u tragovima, a da iako nema mozda mnogo bioloskih potomaka ustasa, ima strasno mnogo njihovih ideoloskih potomaka. Dakle, ako vam se drzava temelji na antifasizmu, tanak je to temelj. Svaka cast nekolicini hrabrih i racionalnih ljudi iz HR koji ovde salju komentare, ali najdraze mi je od svega sto ne zivimo i sto ako dobri Bog da vise nikad necemo ziveti u istoj drzavi.