Prelistavam stare novine iz veljače 1992. Sve je u znaku priprema za referendum. Iz svakog teksta iščitava se najava rata. Tog mjeseca dogovaralo se odcjepljenje od Jugoslavije, odnosno referendum o neovisnosti BiH.
Muslimani i “građani” zagovarali su unitarnu BiH, Hrvati su inzistirali na državi ravnopravnih naroda i građana, Srbi na ostanku u Jugoslaviji ili odcjepljenju svoga teritorija. Dvodnevni referendum (održan 29. 2. i 1. 3. 1992.) uspio je iako su ga Srbi bojkotirali. Hrvati i Bošnjaci su na njega masovno izišli. Odluka o neovisnosti uvela je BiH u krvavi rat.
Četvrt stoljeća poslije sve je ostalo isto. Tri prisilno pomirena naroda u Daytonu jednako su udaljena od političkih dogovora. Srbima i Bošnjacima vrijeme je saveznik. Kako ono prolazi, sve više jačaju srpski (RS) i bošnjački entitet (Federacija).
U političkom kaosu strani analitičari sve češće govore o podjeli zemlje. Najdalje je nedavno u svojoj analizi otišao Timothy Less. On smatra kako bi se problem riješilo kada bi se sadašnje nezadovoljne nacionalne pokrajine odcijepile od svojih država i spojile s matičnim domovinama.
Hrvatski entitet u BiH s Hrvatskom, Republika Srpska, sjeverno Kosovo i Crna Gora sa Srbijom, Preševska dolina, zapadna Makedonija i većina Kosova s Albanijom. Proces kontroliranoga prekrajanja država, po njemu, prihvatljiviji je od nekontroliranoga novog sukoba koji može izbiti kao rezultat sadašnjih napetosti.
Sigurno je da bi Lessova prekrajanja granica uvela BiH, a i Balkan u novi rat. Osim toga, za mirnodopsku provedbu bilo kakve ideje treba jaka Europa i zainteresirana Amerika. Trenutačno nema ni jednoga ni drugoga. Jedino su Turska i Rusija “ozbiljno” u BiH. Što također samo po sebi izaziva napetosti. Od susjeda Hrvatske i Srbije, pa čak i od EU, “političko Sarajevo” svaku pomoć prima s nepovjerenjem.
Bošnjaci i “građani” ističu kako su tri datuma temelji državnosti BiH: 1. 3. 1992. (referendum), 25. 11. 1943. (ZAVNOBiH) i 21. 11. 1995. (Daytonski sporazum). Načela koja se vezuju uz ove datume, međutim, upravo oni svojim postupcima ponajviše potkopavaju.
Iz referendumskog pitanja: “Jeste li za neovisnu BiH, državu ravnopravnih građana, naroda; Muslimana, Srba, Hrvata...” i odluke ZAVNOBiH-a “o zajednici u kojoj će biti puna ravnopravnost svih Srba, Muslimana i Hrvata” i daytonske odredbe o konstitutivnosti građana i naroda Hrvata, Bošnjaka i Srba iščitava se s koliko se osjetljivosti svaki put pokušavalo urediti nacionalno pitanje.
Za mir u BiH potreban je nacionalno prihvatljiv i ekonomski funkcionalan ustroj. On je ponajviše sadržan u nedavnoj rezoluciji Europskog parlamenta. Federalizam, nasuprot separatizma i unitarizma je formula koja će Lessova prekrajanja učiniti promašenim projektom.
Zbog mira, građani i narodi u BiH trebaju inzistirati na izgradnji moderne države u kojoj će, kako je izglasano i na referendumu i na ZAVNOBiH-u, Hrvati, Bošnjaci, Srbi i ostali biti istinski ravnopravni. Kakve li ironije, sutra će praznik slaviti uglavnom oni koji bi pogazili sva ta načela
>> Hrvati gase vatru u BiH. Možda im priznaju to kao zaslugu
>> Između bošnjačkog unitarizma i srpskog secesionizma ključ opstanka drže – Hrvati
