Dok je trajao kompliciran i dugotrajan postupak nabave nove borbene eskadrile, stekao se dojam da je većina hrvatskog društva za takvu nabavu, a i velika većina političkih stranaka. I da oko toga postoji popriličan konsenzus. Dijelom je to zato što još uvijek većina hrvatskog društva smatra da kao nova država i država koja je morala biti stvarana u ratu mora zbog svoje sigurnosti i povijesnih razloga imati i dovoljno jaku vojsku. A dijelom i zato što je dosta ljudi svjesno da se, ako se igdje sustavno štedjelo, pa i zakidalo, uvijek, u mandatima svih hrvatskih vlada u posljednjih 20 godina, najjednostavnije i najlakše zakidalo na vojnim proračunima.
Nije moje procjenjivati da li je to doista bacanje novca iz proračuna ili ne (jer ima tu i doista korisnih, npr. HGSS) - no, okvirna računica govori da se iz proračuna dnevno odlijeva po 1 mil. eura na ime NGO udruga, a koje (kao što i samo ime govori) nisu dio pol. sustava niti bi se trebale (su)financirati iz proračuna. Pa onda kupovina franc. aviona zapada kao približno tri godine sufinanciranja prvospomenutih.