Hrvatska je definitivno pred novim početkom. Po tko zna koji put unazad 30 godina. Stvorili smo državu pa je obranili, mirno je reintegrirali, započeli demokratske promjene... Postali smo članica NATO-saveza i Europske unije, integrirani u svjetske političke, gospodarske i financijske tokove, ravnopravno sudjelujemo u raspodjeli novčane pomoći na razini EU. Uskoro ćemo ući u schengensku zonu i biti sastavni dio europskog monetarnog sustava. Svaka od tih povijesnih prekretnica, koja je trebala značiti korak naprijed u razvoju države i društva, u nas je doživljena gotovo pa sudbonosno, praćena euforijom i olakšanjem, zbog osjećaja da za sobom ostavljamo nedaće i prolazimo kroz vrata percepcije iza čijeg su praga samo perspektiva i optimizam. Tako je i ovih dana.