U siječnju 1968. žene je u Portlandu terorizirao Jerry Brudos, čovjek koji je imao fetiš na stopala, a četiri žene su nestale, piše The New York Daily News.
Oko godinu dana kasnije jedan je ribar pronašao ostatke tijela 22-godišnje Linde Salée, koja je nestala godinu prije. Policija je pronašla još četiri tijela i povezala ih s Brudosom. On je nakon toga sve priznao i opisao policiji sve pa i najsitnije detalje kako je to učinio.
Prvo je čuvao tijelo prve žrtve nekoliko mjeseci, a nakon toga ju je odjenuo i bacio u rijeku. No prije toga žrtvi je odrezao stopalo i s njime isprobavao različite štikle pa to fotografirao. Detektivi su pronašli "suvenire" koje je čuvao nakon ubojstava, poput cipela, grudnjaka, pa čak i uteg za papire koji je napravio od ženskih grudi.
Issei Sagawa, japanski kanibal koji je još uvijek slobodan
Vrlo je poznat u Japanu. Odrastao je u bogatoj obitelji i uvijek je imao poriv kuša ljudsko meso. S 23 godine Sagawu su uhitili zbog pokušaja silovanja, piše Culture Crossfire. Ušao je u stan jedne Njemice u Tokiju i napao ju je. Policija tada nije primijetila da ju je pokušao pojesti iako je odgrizao jedan dio njezine kože. Sagawa je bio visok samo 150 cm i uvijek je imao fetiš na visoke žene, a to je rekao za magazin Vice.
S 32 godine otišao je studirati književnost u Francusku, čak je i doktorirao. Tamo je upoznao 25-godišnju Nizozemku Renee Hartevelt i postali su prijatelji. Jedne noći 1981. Sagawa ju je pozvao k sebi rekavši kako moraju raditi na nekom zadatku iz poezije. Tamo ju je upucao u vrat i pojeo dijelove njena tijela u sljedeća dva dana.
Ostatke tijela bacio je u jezero, no ulovili su ga u tom trenutku. Bio je u zatvoru dvije godine prije no što su ga proglasili psihički poremećenim i deportirali u Japan. Kad je tamo stigao, proglasili su ga psihički zdravim, pa je jednostavno išetao iz mentalne institucije i sada živi kao slobodan čovjek u Japanu.
Katherine Knight pokušala je meso supruga poslužiti svojoj djeci
Katherine Knight Australka je koja je izbola svog partnera Johna Pricea 37 puta do smrti 2000. godine. Odstranila mu je kožu, odrezala glavu i skuhala neke dijelove njegova tijela. Poslužila je njegovo tijelo s pečenim krumpirima i povrćem. Pokraj tanjura s njegovim mesom stavila je papiriće s imenima svoje djece.
Kada je policija stila, Katherine je bila u komatoznom stanju, a oko nje su bile rasute tablete. Policija je pronašla i glavu njenog supruga kako se kuha na štednjaku. Knight je bila prva žena koja je osuđena na doživotni zatvor bez mogućnosti pomilovanja. Trenutačno je u Silverwater Correctional Complexu u Australiji.
Dennis Nilsen ubio je dvojicu mladića i čuvao njihova tijela
Voštana figura ovog britanskog masovnog ubojice stoji u muzeju Madame Tussauds u Londonu. Dennis Nilsen terorizirao je London kasnih 70-ih i ranih 80-ih, a ubio je 15 muškaraca u razdoblju od pet godina. Nilsen je muškarce upoznavao u barovima i zvao ih k sebi kući. Tamo bi ih ugušio ili utopio u vodi. Kada bi već bili mrtvi, okupao bi ih i obukao, piše The International Business Times.
Priznao je policiji da je čuvao tijela prije nego što bi ih se riješio kako bi se mogao seksati s njima i da mogu razgovarati. Trenutačno služi doživotnu kaznu u Yorkshireu u Engleskoj.
John George Heigh, ubojica kiselom kupkom
On je britanski serijski ubojica koji je bio aktivan 40-ih godina prošlog stoljeća. Tijela žrtava rješavao se tako što bi ih spalio sumpornom kiselinom, piše Forensic magazine.
Haigh je bio uvjeren da će se izvući, doslovno, jer je mislio, ako nema tijela, da nema ni – ubojstva. Svojim izjavama naveo je policiju da dođe do ostataka tijela njegovih šest žrtava, među kojima i posljednje žrtve, 69-godišnje Olive Durand-Deacon.
Na suđenju je rekao kako je "lud" i govorio da je pio krv svojih žrtava. Proglašen je krivim 1949. i objesio se nekoliko mjeseci poslije.
Robert Berdella, masakr u Kansasu
Kasnih 80-ih Robert je ubio šest muškaraca. Mučio ih je i rezao na male komade pa ih stavljao u vrećice od hrane za pse, piše The New York Daily Ners. Osim toga, čuvao je i detaljne zapise o svim svojim žrtvama, na osnovu kojih je kasnije osuđen. Berdella je zamalo pobjegao zakonu. Da nije namjeravao ubiti sedmu osobu, 22-godišnjeg Christophera Brysona koji je uspio pobjeći skočivši s drugog kata Berdellove kuće, možda ga nikada ne bi ulovili.
Berdella je bio osumnjičen za pokušaj silovanja, no nakon što je policija dobila nalog za pretres njegova doma, pronašli su ostatke ljudskih tijela svih drugih žrtava. Dobio je kaznu doživotnog zatvora, ali umro je od srčanog udara u zatvoru 1992. godine.
Gertrude Baniszewski, majka koja je mučila
Kada su 1965. policajci pronašli tijelo 16-godišnje Sylvie Likens, nisu mogli ni zamisliti što se dogodilo. Bila je prekrivena ranama od gašenja čikova po tijelu i ležala je na madracu u domu 37-godišnje Gertrude Baniszewski, piše Indianapolis Monthly.
Sylvia i njena sestra Jenny živjeli su s Gertrudom Baniszewski jer su njihovi roditelji često putovali zbog posla. Otac je plaćao da im čuva djecu. Kada ne bi platio na vrijeme, Baniszewski je svoju ljutnju iskaljivala na curicama. Na kraju se fokusirala samo na Sylviju. No nije samo u tome bio problem. Naime, Gertrude je imala sedmero djece koja su živjela s njom, a i ona su sudjelovala u mučenju Sylvije. Pozivali su i djecu iz kvarta, od kojih su neka imala samo deset godina, kako bi se pridružila i gledala. Nitko nije ništa prijavio.
U listopadu 1965. godine, Sylvia je pretučena na smrt. Baniszewski je nagovorila susjeda da nazove policiju i kaže kako je djevojka pobjegla. Kad je policija došla, mlađa Sylvijina sestra Jenny Likens šapnula je pokicajcu: "Odvedite me odavde i sve ću vam reći."
Gertrude je dobila 20 godina zatvora, a onda je puštena i preselila se u Iowu. Promijenila je ime i umrla od raka pluća 1990. Djeca koja su sudjelovala u mučenju dobila su ili male kazne ili nikakve!
Sestre Papin ubile svoju gazdaricu i njezinu kćer
Francuskinje Léa i Christine Papin radile su kao služavke obitelji Lancelin i živjele su s njima od 1926. godine. Historic Mysteries piše kako su sestre uvijek bile čudne. Nikada nisu pričale ni s kim osim međusobno i nisu bile zainteresirane ni za što osim jedna za drugu. No, unatoč tome, nisu dobile otkaz, već su radile za tu obitelj gotovo sedam godina.
Jedne večeri u veljači 1933. godine gospodin Lancelin, koji je čekao svoju suprugu u domu prijatelja, došao je kući i prvo pronašao svoju najstariju kćer mrtvu na podu u lokvi krvi. Oči su joj bile iskopane i lice potpuno smrskano. Ubijena i unakažena bila je i njegova supruga. Sestre Papin zatvorile su se u svoju sobu i nakon što je bravar uspio otvoriti vrata, zapisi kažu kako su pronašli sestre u krevetu, a pokraj njih je bio krvavi čekić, piše The Vintage News.
Sestre Papin odmah su priznale što su učinile. Dok su bile u zatvoru, Christine je bila pod velikim stresom jer je bila bez svoje sestre, pa su im na kraju dopustili da se vide. Zapisi kažu kako su djevojke bile neprirodno bliske, a neki su čak sumnjali i na seksualnu vezu između njih iako je liječnik koji ih je pregledao rekao da je s njima sve u redu.
Nekoliko mjeseci kasnije Christine je doživjela živčani slom i pokušala si iskopati oči. Nakon suđenja, Christine je osuđena na doživotni zatvor jer je cijeli slučaj bio njena ideja, a puštena je iz zatvora 1943. godine. Dobila je posao u nekom francuskom hotelu pod novim identitetom. Vjeruje se da je umrla 1982., ali ništa nije potvrđeno.
Ne razumijem potrebu za ovim morbidalijama