Rat je sumrak čovječanstva; kataklizma, bol, razaranje i tisuće i tisuće mrtvih, uništeni životi i onih koji su preživjeli... Istom tom silinom kojom rat uništava budućnost generacija uništava i zajedničku prošlost svih ljudi na Zemlji. I meni je posve nestvarno da se o tome čuje tek pokoji (najčešće posve protokolarni) glas, da cijeli svijet ne urliče u agoniji.
Govorim, naravno, o načinu na koji bombe, rakete i dronovi razaraju kulturnu baštinu, ono najvrednije što su ljudi stvarali tijekom stoljeća svog postojanja. Naravno da nema te palače, muzeja ili umjetnine čija se vrijednost može mjeriti s ljudskim životom, ali način na koji se uništava povijest i zajednička prošlost svijeta na svaki rat dodaje nove okove težine koji pojačavaju osjećaj besmisla i bespomoćnosti u svim ljudima koji cijene ono što imamo. Tako je i ovih dana, kada cijeli svijet zdvaja nad cijenom nafte, a samo je UNESCO – i to po dužnosti – reagirao na neprocjenjiva blaga koja se uništavaju u ovom najnovijem ratu. Prema dostupnim podacima, a malo ih je, američko-izraelski napadi na Iran oštetili su i brojne kulturno-povijesne znamenitosti ove zemlje, blaga, od kojih su neka stara i više od tisuću godina, mnoga od njih na listi Svjetske kulturne baštine UNESCO-a.