Marjane Satrapi, proslavljena autorica i redateljica, preminula je u 56. godini u Parizu. U dirljivoj izjavi koju su prenijeli svjetski mediji, njezina obitelj i bliski prijatelji poručili su: "Marjane Satrapi umrla je od tuge, nešto više od godinu dana nakon smrti Mattiasa Ripe, njezina supruga i ljubavi njezina života."
Ripa, švedski producent, glumac i scenarist, preminuo je osmog travnja 2025. godine. Satrapi je nakon njegove smrti osnovala zakladu "Mattias and Marjane Ripa-Satrapi Cinema Foundation" za pomoć stranim studentima filma u Parizu, a vlastitu tugu u posljednjih godinu dana dokumentirala je objavama na Instagramu s porukom: "Jer sam izgubila ljubav svog života".
Iako je njen opus bogat i raznolik, Marjane Satrapi ostat će najpoznatija po svom autobiografskom remek-djelu, "Perzepolis". Objavljen u Francuskoj početkom 2000-ih, ovaj grafički roman bio je ntiman prozor u život u Iranu tijekom i nakon Islamske revolucije 1979. godine. Kroz oči svojeg alter ega, djevojčice Marji, Satrapi je ispričala priču o svom odrastanju, pobuni, gubitku i u, konačnici, egzilu. Uspjeh knjige, prevedene na više od trideset jezika, kulminirao je 2007. godine animiranim filmom koji je režirala s Vincentom Paronnaudom. Film je osvojio Nagradu žirija na festivalu u Cannesu i donio joj nominaciju za Oscara, čime je postala prva žena nominirana u kategoriji najboljeg animiranog filma, a prikazan je i na zagrebačkom Animafestu.
Uz "Perzepolis" Satrapi objavila je grafički roman "Piletina sa šljivama" ("Poulet aux prunes"), inspiriran tragičnom sudbinom svog prastrica, vrsnog glazbenika koji je izgubio volju za životom nakon što mu je supruga uništila voljenu violinu, a on je i adaptiran u igrani film 2011. godine. Režirala je i crnu komediju "Glasovi" (2014.) s Ryanom Reynoldsom u glavnoj ulozi serijskog ubojice, a zatim i biografski film "Radioaktivna" (2019.) s Rosamund Pike u ulozi znanstvenice Marie Curie. Njezin posljednji film bila je crna komedija pod nazivom "Dragi Pariz" iz 2024. godine.
Rođena 1969. u Rashtu, a odrasla u Teheranu, Satrapi je potjecala iz intelektualne obitelji više srednje klase. Njezini roditelji bili su ljevičarski aktivisti koji su se borili protiv represije prvo pod vlašću šaha, a zatim i pod teokratskim režimom ajatolaha Homeinija. Od malih nogu poticali su je da bude svoja, hrabra i da propituje autoritete. Njezino djetinjstvo obilježila je Islamska revolucija 1979. i uspostavljanje Islamske Republike, a zbog svoje buntovne prirode, odbijanja nošenja hidžaba i ljubavi prema zabranjenoj zapadnoj glazbi i umjetnosti život joj je bio u opasnosti. Zabrinuti za njezinu sigurnost, roditelji su je s četrnaest godina poslali na školovanje u Beč, čime je započeo njezin život u egzilu.
Nakon života u Austriji, nakratko se vratila u Iran, no 1994. godine trajno se preselila u Pariz. Međutim, Satrapi je govorila: "Iran zovem domom jer bez obzira na to koliko dugo živim u Francuskoj, i unatoč činjenici da se osjećam i Francuskinjom, za mene riječ 'dom' ima samo jedno značenje - Iran".
Cijeloga života, Satrapi je nastavila otvoreno kritizirati iranski teokratski režima te zagovarati ljudska prava i prava žena. Nakon smrti Mahse Amini 2022. i izbijanja prosvjeda pod sloganom "Žena, život, sloboda", postala je jedan od najvidljivijih međunarodnih glasova tog pokreta. S dvadesetak drugih umjetnika, aktivista i novinara, surađivala je i na grafičkom djelu "Žena, život, sloboda" (2024.) kojim su dokumentirali borbu iranskog naroda.
Organizirala je prosvjede u Parizu i oštro kritizirala, kako je smatrala, licemjernu politiku Zapada pa je tako prošle godine odbila primiti najviše francusko odlikovanje, Legiju časti, zbog francuske politike prema Iranu. "Naučila sam u životu ne bojati se", izjavila je jednom. "Nije da ne osjećate strah, osjećate ga, ali onda odlučite je li vam stalo do njega ili ne".
Otvori KEKS Pay
