Dražen Petrović bio je toliko velik sportski junak, nažalost prekratka igračkog i životnog vijeka, da je, otkako ga nema, prerastao u legendu koja je ostavila toliko snažan pečat da je postao i inspiracija umjetnicima.
Svjedoči tome niz umjetničkih dijela na temu neprežaljenog nam košarkaša. Najupečatljivije su, dakako, statue, počevši s onom Vaska Lipovca koja krasi Olimpijski park u Lausannei, preko one Kuzme Kovačića na stubištu dvorane koja nosi Draženovo ime do one sjedeće, šibenske, Kažimira Hraste ispred dvorane na Baldekinu u kojoj se ovaj košarkaški velikan igrački formirao.
Prošlo je 26 tužnih godina
Netom nakon što je Dražen nastradao (1993.), klapa Maslina otpjevala je baladu “Život leti, kapetane”, a tijekom svih ovih godina svoje sjećanje na Dražena prezentirali su brojni majstori kista. Uz dvije knjige, objavljen je i strip, a snimljeno je i nekoliko dokumentaraca. U tijeku su pregovori o predstavi u Kazalištu Trešnja, Produkcijska kuća Kinoteka i 2I Film, navodno, pripremaju igrani film o Draženu, a upravo se sprema i mjuzikl “Okovani Amadeus” koji potpisuju Dražen Runje kao producent, Ivica Krajač kao libretist i Dražen Žanko kao kompozitor. Osim Draženovom veličinom i njegovim tragičnim krajem, mjuzikl je inspiriran i Eshilovom antičkom tragedijom “Okovani Prometej”. Time kao da se želi reći da je Dražen bogovima sporta ukrao košarkašku loptu kao što je Prometej bogovima ukrao vatru i donio je ljudima.
Premda ga nema već 26 godina, Dražen i dalje živi među nama. Još se prepričavaju njegove nezaboravne predstave, mlade sportaše nagrađuje se trofejem koji nosi njegovo ime i govori im se o upornosti šibenskog klinca kovrčave kose koji je neumorno “krotio loptu”. A o svemu tome možete i vidjeti i čuti u Draženovu muzeju čija v. d. ravnateljica Ivana Marušić ističe:
– Muzej je Draženov najveći i najživotniji spomenik. Naši posjetitelji svaki dan pokazuju koliki je utjecaj ostavio ne samo na naraštaj koji ga je pratio nego i na onaj koji se tada još nije ni rodio.
Kako i zašto je Dražen Petrović postao muza umjetnicima svih profila? Odgovore smo potražili od onih koji su ga najbolje poznavali, ali i onih koji su ga obožavali, a jedan od njih je i sportski psiholog Amir Zulić:
– Ljudima treba inspiracija, trebaju im idoli, oni u koje bi se ugledali, oni koji su pronašli put prema boljem. Premda mi imamo i sjajnih znanstvenika i glazbenika, u tom kontekstu najčešće se poseže za sportašima jer sport prati velika većina ljudi. Nama treba netko tko će dugo raditi a da ne razmišlja o posljedici, nego mu se ona dogodi. Nije Dražen sa 17 godina znao da će biti tako dobar, no svakim je danom htio biti bolji nego jučer i njegova je priča nešto što svima nama treba. Ljudima treba neki vodič, da iz ove pozicije vide da se entuzijazam i veliki rad na kraju isplate. Najbitnije je naći put do uspjeha, a Dražen ga je pronašao.
Bilo je jednako velikih sportaša poput Dražena, no oni ipak nisu privlačili takvu pozornost umjetnika. Je li to i zbog toga što je njegova karijera ostala nedovršena, što je otišao u naponu snage? Pitali smo to Draženova brata i suigrača Aleksandra Petrovića:
– Očito je da sve njih Draženov lik i djelo i dalje intrigiraju, vjerojatno i zbog tragičnih okolnosti načina na koji je njegov život prekinut. Paradoksalno je to da što vrijeme više odmiče, mi postajemo svjesniji njegove veličine, a dok smo s njim živjeli, sve nam se to činilo normalnim. I zato je on inspirirao ne samo naraštaje sportaša nego i umjetnike.
A jedan od njih je i Kuzma Kovačić, kipar koji je oblikovao Draženovu statuu ispred dvorane u kojoj bi se spomenuti mjuzikl trebao igrati.
– Poput većine antičkih junaka, i Dražen ima dimenzije velikog djela i prerane smrti. Nažalost, poginuo je u času ne samo svoje najveće sportske moći nego i u vrijeme kada je, u ono ratno doba, u svijetu svjedočio o istini o Domovinskom ratu. I zato sam taj spomenik ispred Cibonine dvorane i koncipirao kao da je riječ o antičkom junaku.
Karizma i socijalna žica
A tog junaka jako dobro osobno je poznavao njegov najbolji prijatelj Stojko Vranković čiji se lik također pojavljuje u mjuziklu:
– Dražen je bio sportaš koji je iskoristio sto posto talenta, a takve priče ljudi vole. Imao je prepoznatljiv, zarazan osmijeh, bio je i pristupačan puku, a onda te ljudi još više vole. Imao je tu socijalnu žicu, bio je uvijek spreman porazgovarati s navijačima pa i odgovarati na banalna pitanja. Uz sve svoje majstorstvo, na terenu je bio veliki motivator. Kao čovjek nikad nije dao na sebe ni na svoje prijatelje. Nije bio samo vokalni lider nego i onaj koji sve pokazuje svojim primjerom, poput nekog antičkog junaka.
Što pak o tim umjetničkim počastima kaže njegova majka Biserka Petrović: – To što je moj sin inspiracija umjetnicima raduje me, ali me i ne čudi jer Dražen je bio poseban još odmalena. Kada bih ja otišla k doktoru i povela Dražena, svi bi ga htjeli uzeti k sebi. I danas ljudi o njemu pišu pjesme, i danas ih inspirira. To je očito više od sporta. Vrijeme leti, a Dražen je ostao u mislima ljudi i ne daju ga. Svatko želi nešto napraviti, svako ima neku svoju priču.
Super