Grand Prix 7. bijenala slikarstva koje nam je predstavilo 42 izabrana i od žirija šest pozvanih umjetnika, u vrijednosti od 4,5 tisuća eura, otišao je u ruke istarskom umjetniku Bojanu Šumonji, za radove Čudna ekipa iz Loborike I i II.
Međutim, priznao nam je Šumonja, te slike, vjerojatno omaškom, na izložbi imaju krivu legendu jer originalno nose sasvim drugačije nazive.
– Slika na kojoj s lijeve i desne strane vidimo flamingose zapravo se zove "Plastic God from the woods". U sredini nalazi se plastična ptica, koja je zapravo totem, ili amblem, tog plastičnog boga prisutnog u šumama koje su danas zagađene otpadom. Nikada neću razumjeti zašto ljudi, kada postoji toliko mjesta na koja ga odvesti, otpad odlučuju odbaciti upravo u šumi. Tako da je ovo poput nekog malog "hommagea" njima. Druga, "How to fuck up the fucking snake", slika je svih slika iz mog istoimenog ciklusa koja govori o tome kako "zajebati zmiju". Ipak, zmija je ona koja je zavela Evu i dala joj jabuku zbog koje su ona i Adam izgnani iz raja. Zmija je također i simbol nečeg otrovnog, ali od njezina se otrova radi i protuotrov. Ima ona mnogo slojeva iščitavanja. Ono što ja smatram da je čitanje na koje bi se u ovom slučaju trebalo staviti težište jest pitanje – kako izaći iz matrixa? Kako izaći izvan svega ovoga, shvatiti zašto postojimo, gdje smo, kamo idemo, što ćemo sa sobom... – otkrio je Šumonja.
A Loborika, gdje je smještena njegova "čudna ekipa", selo je nedaleko od Pule, kamo rado odlazi.
– To je vrlo šumoviti predio, tamo šetam, berem gljive, a radim i fotografije koje poslije koristim kao predloške za svoje radove i na koje zatim još dodajem fikcijske elemente. Istra je moja vječna inspiracija – rekao je Šumonja, čija je pobjeda prekinula dugi niz zagrebačkih umjetnika koji su osvajali Grand Prix bijenala i koji je do sada izlagao na gotovo svakom izdanju te manifestacije. Samo mu je jednom, kaže, promakla prijava.
– Neobično mi je drago da sam dobio ovo priznanje, koje je nadasve priznanje kolega i ljudi iz struke, što mu daje i još veću važnost. Bijenale je izuzetno značajna, ako ne i najbitnija slikarska izložba u Hrvatskoj, na kojoj se na jednom mjestu može dobiti uvid čemu hrvatsko suvremeno slikarstvo stremi i kamo ide, a i mladi autori dobivaju šansu pokazati svoje radove u jednoj ovakvoj ozbiljnoj instituciji s bogatom tradicijom. Eto, što reći osim da ja imam već brdo godina slikarskog staža iza sebe i u tih tri-četiri desetljeća nikad nisam radio ništa drugo osim toga. Stoga mi je drago drago da su moj trud i rad, na neki način dobili potvrdu – zaključio je Šumonja.
Među ostalim nagrađenima 7. bijenala tu su i Natalia Borčić Peuc koja je dobila Nagradu za mladu umjetnicu, zatim Danko Friščić, Marko Zeman i Iva Zagoda, koja je osvojila i strukovnu nagradu NMMU. Nagradu galerije Canvas dobili su Mia Matijević Akrap i Šimun Tolić, dok je Kontrapunkt nagrada Vladimir Dodik Trokut, Iva Vraneković – umjetnici umjetniku, dodijeljena Nataliji Borčić Peuc, Leonardu Budimliću Majnariću i Mihaeli Rašica. Izložba u Meštrovićevu paviljonu na kojoj ih sve možemo još jednom razgledati, otvorena je do 26. siječnja.
Ima li Dotičnik kakove veze s generalom Šumonjom? Pričala mi je o njemu pokojna none.