Naslovnica Kultura Glazba

Vikendom su skidali vojne uniforme i išli na gostovanja


Imali su kapaciteta graditi poslijeratnu kulturu grada, no to ih nije zanimalo
08. rujna 2015. u 15:31 0 komentara 758 prikaza
03.09.2015., Osijek - Profesor Goran Rem,  Photo: Marko Mrkonjic/PIXSELL
Foto: Marko Mrkonjić/PIXSELL
Pogledajte galeriju 1/3

Svirali su 80-ih u podrumu Studentskog centra, a početkom 90-ih isti im je podrum postao sjedište ratne brigade. Na Osijek su padale granate, ali se ispod tog užasa ispisivala sasvim druga povijest. Bez obzira na rat, rock skupina Noise Slawonische Kunst krupnim je korakom iskoračila iz slavonskih okvira.

Ploča za 500 kuna

Svirali su postpunk i noise rock. Njihov jedini album danas je raritet, a kolekcionari vinila cijene ga i na 500-tinjak kuna. Bio je to pak znatno širi kulturni i umjetnički projekt, oko kojeg se okupila kompletna mladenačka scena iz STUC-a prije rata. Tihomir Babić, Dubravko Fabulić, Vedran Kralj, Daliborka Lakotić, Senio Lešnjaković, Stjepan Pete zvani File, Nemanja Uzelac, ali i rock pjesnik Bruno Andrić Brmba, multimedijalni umjetnik Ivan Faktor samo su neki s tog popisa.

– Nisu otišli iz Osijeka jer im nije bilo jasno zašto bi to učinili. Mnogi su izgovorili rečenicu: "Kako možeš otići iz svoga grada, nema veze što se puca?". Zvali smo to kulterstvo, bili smo kulteri svog života i prostora – započinje Goran Rem, jedan od stožeraša osječkog književnog kruga i profesor na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Mahom su bili u borbenim postrojbama. Svukli bi nakratko uniforme pa se zaputili na turneju u Zagreb, Ljubljanu, Rijeku, Pulu, Pečuh. Uz koncert, priredili bi i književnu večer ili izložbu fotografija. Na turneji ih je zatekao i pad Vukovara.

– Kamo god smo došli, pitali su nas je li istina da Vukovar pada. Ma dajte, govorili smo im, vidjet ćete da Slavonija ne pada. Kultni ljubljanski klub K4 bio je krcat tih večeri, okupili su se i književnici, umjetnici. Nedvojbeno, stvaralo se nešto novo – prisjeća se Rem.

Život od dana do dana nije narušio kreativnost, naprotiv, podudarao se s punkerskim svjetonazorom. Pripadali su undergroundu – i fizički su bili underground.

– Noise Slawonische Kunst jedini je pravi ratni autorski rock album u Hrvatskoj. Riječ je o live zapisu zagrebačkog koncerta, ali pripremljenom. Pokušavali su ga snimiti u studiju, ali za to nisu imali ni rješenja ni živaca – kaže Rem.

U Noise Slawonische Kunstu okupili su se glazbenici iz pet bendova koji su se raspali, a donijeli su i svoje pjesme, sofisticirali ih i "izmiksali". S dvadesetak imena, koliko su brojili, bilo je sve spremno, govori Rem, da postanu infrastruktura poratne kulture.

Kriza kolektiviteta

– No, nitko nije mislio baš tako, nego "sad i gotovo". Svijest kultera svodila se na to da nisi ni za što zaslužan time što si ostao i samo je pitanje hoćeš li biti kriv. Graditi kolektivitet iz toga nije bilo realno, uostalom kriza kolektiviteta i dovela je do rata. Čak smo i razgovarali hoćemo li se nakon rata, umjesto da budemo slika koju volimo, brinuti o institucionalnoj kulturi – rezonira.

Nitko od njih u ratu nije "profitirao", nagrada im je što su preživjeli, s većim ili manjim ožiljcima. Bubnjar Nemanja Uzelac još je u vojsci. Ideja Die Huasersa, u kojima je Stjepan Pete File, jesu nastupi samo na poziv, bez reklama, a novac uplaćuju u humanitarni fond. Ivan Faktor svjetski je nagrađivani multimedijalni umjetnik, a neizostavan je i pjesnik Delimir Rešicki. Julijana Matanović iz tog je kruga otišla u Zagreb, gdje je danas priznata književnica.

>> Na DORF-u dokumentarci o Lemmyju, Satanu Panonskom...

VIP izdvaja za Vas

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.