U zabačenom i vjetrovitom islandskom ribarskom gradiću, gdje se čini da se život vrti isključivo oko lokalne tvornice za preradu ribe, ostarjeli patrijarh (Gunnar Eyjólfsson) odlučuje sazvati obiteljski sastanak.
Njegov posao, nekoć ponos zajednice, sada je na koljenima, pritisnut novim tehnologijama i globalizacijom koja prijeti uništiti sve što je gradio. Tvrdoglavo odbijajući prodati postrojenje multinacionalnim korporacijama, osjećajući odgovornost prema svojim zaposlenicima i zajednici, poziva svoje troje odrasle, otuđene djece kako bi im obznanio planove za budućnost. Radnja je to filma "More" islandskog redatelja Baltasara Kormákura koja se večeras prikazuje na HRT 3.
Ono što je zamišljeno kao razgovor o nasljedstvu, ubrzo se pretvara u poprište brutalnog psihološkog rata u kojem nijedna rana neće ostati skrivena.
Na očev poziv odazivaju se svi, no svatko sa svojom skrivenom agendom i teretom prošlosti. Iz Pariza stiže najmlađi sin Ágúst (Hilmir Snær Guðnason), kojeg je otac poslao na studij ekonomije, ali se on umjesto toga posvetio glazbi i sa sobom dovodi trudnu zaručnicu Françoise (Hélène de Fougerolles), Francuskinju koja će postati nijemi svjedok obiteljskog ludila. Najstariji sin Haraldur (Sigurður Skúlason) godinama vodi posao, ali nikada nije dobio očevo poštovanje, dok kći Ragnheidur (Guðrún S. Gísladóttir) nosi duboke ožiljke traume iz djetinjstva i ogorčenost prema ocu. Umjesto da preuzmu odgovornost, djeca u očevom pozivu vide samo priliku za prodaju i brzu zaradu, što pokreće lavinu međusobnih optužbi i razotkrivanja mračnih tajni koje su godinama gurane pod tepih.
Film "More" vješto balansira na rubu teške psihološke drame, usporedive s djelima Henrika Ibsena ili Shakespeareovim "Kraljem Learom", i jetkog crnog humora koji povremeno probija kroz gustu i mračnu atmosferu. Disonantne tonove unosi baka Kata (Herdís Þorvaldsdóttir), obiteljska "crna ovca" i sarkastična ljubiteljica konjaka, čiji oštri komentari i pronicljiva zapažanja služe kao jedini, iako ciničan, glas razuma. Redatelj Baltasar Kormákur, koji je scenarij napisao zajedno s Ólafurom Haukurom Símonarsonom prema njegovoj uspješnoj kazališnoj predstavi, ne boji se prikazati svoje likove kao duboko nesavršene, sebične i antipatične, tjerajući gledatelja da se suoči s neugodnom istinom o tome što se sve može skrivati iza fasade naizgled normalne obitelji.
Nakon što je svjetsku publiku osvojio svježim i duhovitim debitantskim filmom "101 Reykjavík", Baltasar Kormákur se s "Morem" okrenuo znatno mračnijim i težim temama. Njegova redateljska vizija stvara osjećaj klaustrofobije i beznađa, gdje impresivni, ali surovi islandski krajolik nije samo puka kulisa, već aktivni sudionik radnje koji odražava unutarnju pustoš i uzavrele strasti likova. Snimatelj Jean-Louis Vialard majstorski je uhvatio hladnu ljepotu fjordova i ogoljelih planina, stvarajući vizualni kontrast modernoj obiteljskoj kući koja postaje poprište najgorih ljudskih poriva. Kormákur hladno secira raspad jedne obitelji, ali i propadanje tradicionalne zajednice pod pritiskom ekonomskih promjena.
Iako je u rodnom Islandu postigao ogroman uspjeh na kino blagajnama, nadmašivši čak i holivudske blockbustere, "More" je u svijetu naišlo na podijeljene reakcije kritike. Dok su jedni hvalili sirovu energiju, beskompromisnost i izvanredne glumačke izvedbe, drugima je smetala pretjerana melodramatičnost i gotovo potpuni nedostatak simpatičnih likova s kojima bi se publika mogla poistovjetiti. Na stranici Rotten Tomatoes film ima 49 posto pozitivnih ocjena, dok na Metacriticu drži prosječnu ocjenu 52 od 100, što ukazuje na mješovite ili prosječne recenzije. Kritičari su se složili u jednom: ovo je film koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim i koji se gledatelju duboko uvlači pod kožu.
Unatoč podijeljenim mišljenjima međunarodne kritike, struka je prepoznala kvalitetu filma. "More" je trijumfiralo na dodjeli islandskih nacionalnih filmskih nagrada Edda, gdje je osvojilo čak osam nagrada, uključujući one za najbolji film, redatelja, scenarij te glavne i sporedne glumce. Uz to, film je osvojio i prestižnu nagradu međunarodne kritike FIPRESCI na festivalu u Istanbulu te nagradu publike na festivalu u norveškom Tromsøu. Bila je to snažna potvrda Kormákurovog talenta i dokaz da je islandska kinematografija itekako relevantna na svjetskoj sceni. Za sve ljubitelje snažnih, beskompromisnih drama, prikazivanje filma "More" večeras na Trećem programu HRT-a prilika je koja se ne propušta.
Otvori KEKS Pay
