Slojeviti likovi, realan prikaz kompleksnosti života i nimalo lakih ljudskih priča, složenost donošenja teških odluka, ali i cijeli raspon emocija, od očaja do euforije… Zaštitni su to znakovi kada je riječ o pisanju Brada Ingelsbyja, scenarista i kreatora serija koji je publiku oduševio 2021. godine hitom "Mare iz Easttowna", a sada je po veoma sličnom receptu, ali opet potpuno različito, servirao novu uspješnicu "Radna skupina" (eng. Task). Serija se početkom rujna počela emitirati na HBO-ovim kanalima i platformi HBO Max, a tim smo povodom ekskluzivno za Obzor razgovarali upravo sa scenaristom i izvršnim producentom Bradom Ingelsbyjem, ali i s dvoje glumaca – Tomom Pelphreyjem i Emilijom Jones.
– Moram odmah na početku reći da nisam imao neki veliki plan što bi trebao biti moj idući projekt, već kod mene sve uvijek počinje od likova. Sve što sam dosad napisao krenulo je od samih ljudi u priči. I tako, kada sam osmislio likove Toma i Robbieja, postavilo se pitanje: što će ih povezati i što će publiku voditi kroz priču? A odgovor nije mogao biti novi misterij. Nakon "Mare" bilo mi je jasno da ne možemo ponovno raditi "whodunit", priču u kojoj se intenzivno traži počinitelj i u kojoj do samog kraja ostaje neizvjesno tko je krivac. To je bilo pogonsko gorivo kod "Mare", a ovoga je puta u središtu serije neizbježan sudar, konačni susret različitih aktera koji jure jedni prema drugima, ali prije svega dvojice muškaraca koje smo postavili na suprotne strane zakona, čime smo dobili drukčiju, ali jednako snažnu napetost. "Mare" je bila igra pogađanja, a ovdje gledatelj zna da će doći do sukoba i iščekuje što će se dogoditi kad on konačno dođe. A zahvaljujući sjajnim glumcima, publika se veže za svaki lik, što tu napetost čini još jačom – kaže nam Brad Ingelsby. Dvojica muškaraca o kojima govori su agent FBI-a Tom Brandis, kojeg glumi Mark Ruffalo, te pljačkaš Robbie Prendergast, kojeg glumi Tom Pelphrey. Prvi osniva radnu skupinu kako bi stao na kraj pljačkaškoj družini koju vodi drugi, no priča je puno kompliciranija nego što se na prvu čini. Jer iza pljački zapravo stoji priča o obiteljskoj tragediji, osveti, narkosvijetu…
– Ova se priča na neki način i može opisati kao igra mačke i miša, jer je u suštini riječ o potjeri i svjesno smo posegnuli za tim žanrom. Ali ono što, nadam se, izdvaja ovu seriju jest pažnja koju pridajemo svakom liku. Tu veliku zaslugu imaju i sjajni glumci jer gledatelj se ne povezuje samo s policajcima nego i s kriminalcima, pa čak i s negativcima. Dakle, iako je na jednoj razini riječ o policijskoj potjeri, u isto vrijeme to je drama o ljudima pod pritiskom, o onima koji su stjerani u kut i nemaju izbora. Moja je želja da publika možda ne mora odobravati njihove odluke, ali da razumije zašto su ih donijeli – ističe Ingelsby.
Dodaje kako mu je najveći izazov bio pronaći ravnotežu između pripovijedanja o ljudskoj drami i policijske akcije.
– To je ono što me stalno pratilo i kod "Mare" i što se nastavilo u "Tasku", to pitanje tona. Nekada sam zaista imao osjećaj kao da hodam po tankom užetu, uvijek s opasnošću da skliznem u jednu ili drugu krajnost. Da se serija ne pretvori u pripovijest o ljudskoj prirodi ili u akciju FBI-a. Na setu smo stalno razgovarali o tome, ali u konačnici se sve uvijek svede na to kakvi su likovi. "Mare" je, po mom mišljenju, bila studija karaktera – priča o ženi koja bježi od vlastite tuge i koja se ne može pomiriti sa smrću sina. Ovu seriju zamišljao sam na isti način: Robbiejeva putanja priča je o žrtvi, Tomova o oprostu i prihvaćanju. Kad to imate pred očima, ni u jednom trenutku ne smijete dopustiti da se izgubi iz fokusa. Jer, napetost je važna, ali bez emocije ona ostaje prazna. Zato smo u montaži stalno balansirali kako održati taj ritam potjere i prijetnje, a da pritom ne izgubimo ono najvažnije – ljudsku priču. Jer publika može osjetiti adrenalin dok gleda akcijsku scenu, ali prava težina dolazi tek kad se u tom trenutku brine za ljude koje je upoznala i zavoljela. Tek tada, dok gledate kako se njihovi životi lome pod pritiskom, i najglasnija scena odjednom dobiva srce – poručuje Ingelsby, koji ističe kako je i njemu i glumcima pomoglo što su dopustili da u priču uđe i humor, i to onaj svakodnevni, sitni, koji svi prepoznajemo.
Ponavljali su si, kaže, da i najteža situacija može na trenutke biti smiješna te da se tako dobiva na autentičnosti. U konačnici, rezultat je serija koja na trenutke zaista zadivi realističnošću i snagom emocije koju prenosi.
– I za "Mare" i za "Task" mogu bez imalo sumnje reći da su to serije koje su mi najbliže, i profesionalno i osobno. Svako jutro kad ustanem pomislim da je to baš ona serija koju sam želio napraviti. To je priča koju sam htio ispričati i na obje sam doista ponosan – zaključuje. A na cijeli su projekt ponosni i glumci, koji su, kako nam kažu, imali sjajne reakcije već tijekom prvog čitanja scenarija.
– Bio sam potpuno oduševljen jer je ono što je Brad stavio na papir bilo oblikovano s toliko pažnje. Često se zasluge prebacuju na glumce, ali istina je da sve počinje s pisanjem. Zato me nije iznenadilo kad sam konačno pogledao seriju i shvatio koliko su sve izvedbe snažne. Osjetio sam to i na setu, ali nisam mogao vidjeti sve kolege u procesu rada. Tek kad sam pogledao gotovu seriju, pomislio sam kako je zaista svaki glumac napravio izniman posao. Takav rezultat moguć je samo kada je pisanje bogato i slojevito i kada svaki lik ima jasno "zašto". Često smo kao glumci prepušteni sami sebi pa izmišljamo priče i motive koje nitko nikad neće vidjeti, samo da bi naše odluke imale smisla. Kod Brada je sve to već utkano u scenarij i u samu dinamiku priče koju publika osjeća. Upravo to daje stvarnu složenost – govori nam pak Tom Pelphrey, 43-godišnji američki glumac koji se proslavio ulogama u serijama kao što su "Ozark" i "Ljubav i smrt". Od 2022. godine u vezi je s glumicom Kaley Cuoco, a osvrnuo se i na činjenicu koliko mu je za ovu ulogu bilo važno što su prije dvije godine postali roditelji djevojčice.
– S Robbiejem sam se povezao odmah, i to na onoj najdubljoj razini, onoj koja je za njega u životu presudna, a sada i za mene. Naime, tek sam nedavno postao otac i odjednom sam znao ono što sam do tada mogao samo zamišljati – da bih za svoje dijete napravio bih sve. Baš sve. Ući u lik Robbieja, čiji su postupci vođeni isključivo ljubavlju prema djeci, bilo mi je zato prirodno. Nisam morao istraživati, pitati druge ili se dugo pripremati, jednostavno sam to znao, to mi je sada u kostima. Zbog toga mi se Robbie nikada nije činio dalekim, naprotiv, bio mi je blizak na prelijep način – zaključuje Pelphrey, a njegova kolegica i nećakinja u ovoj seriji Emilia Jones, koja glumi 21-godišnju Maeve Prendergast, slaže se kako je ključno za glumce da svaki lik ima bogatstvo slojeva i jasno razrađenu prošlost.
– To je za glumce san snova, jer ne moraš nagađati "što joj se dogodilo ranije" ili "kako se osjeća". Sve je već tu i baš zato smo imali slobodu igrati se i istraživati svoje likove. S Maeve sam se povezala kroz njezinu snažnu povezanost s obitelji. Na prvom me razgovoru preko Zooma Brad pitao volim li djecu, na što sam odgovorila da obožavam, ali nisam shvatila zašto me to pita. Bilo mi je jasno tek kada sam pročitala scenarij. I sama sam jako vezana za svoju obitelj i za nju bih, kao i ona, učinila sve. Upravo ta ljubav i lojalnost učinile su je vrlo stvarnom za mene. I zaista sam na trenutke sama sebe iznenadila, nisam mislila da ću uspjeti prenijeti baš toliko emocija, da ću uspjeti osjetiti toliki bijes ili toliku tugu. I to je za mene najbolji osjećaj, kada otkrivam nešto novo i u sebi i u liku – kaže Emilia Jones, čiji lik u seriji preko noći mora odrasti i preuzeti brigu o obitelji.
– Maeve je zaista zrelija i mudrija od Robbieja, međutim uopće nam se nije bilo teško staviti u tu poziciju jer me i u stvarnom svijetu oduševilo kako je netko s 22 godine toliko zreo. Ona radi s takvom koncentracijom i profesionalnošću da bi mogla posramiti glumce dvostruko starije od sebe. Ja sam u tim godinama bio potpuna katastrofa. Upravo zbog toga bilo mi je lako istinski je cijeniti, a to divljenje prema Emilijinoj ozbiljnosti i radnoj etici prirodno se prenijelo i na način na koji Robbie gleda na Maeve – govori nam Tom Pelphrey, dok Emilia Jones ističe koliko je Robbie Prendergast složen i kompleksan lik i zbog toga je nemoguće ne biti na njegovoj strani.
– Kad sam prvi put pročitala scenarij, mislila sam da će Maeve samo biti bijesna na Robbieja, puna zamjerki, stalno u začaranom krugu popravljanja njegovih pogrešaka dok se sama bori s pitanjem vlastitog identiteta. Ali u radu s Tomom, Robbie je postao nevjerojatno simpatičan. Odjednom je bilo jasno da sve što radi proizlazi iz ljubavi prema obitelji. To je promijenilo cijelu dinamiku i natjeralo me da ga gledam s poštovanjem, a njihov odnos s puno više razumijevanja. Na kraju sam se baš zaljubila u odnos Maeve i Robbieja jer, da, oni se svađaju, ali ispod svega toga je ogromna količina ljubavi. Možda i zato što su zapravo vrlo slični – smatra.
Brad Ingelsby dodaje, s druge strane, da je zapravo glavni cilj ove serije probuditi empatiju kod ljudi, a pravo oličenje te emocije je agent Tom Brandis, kojeg glumi slavni Mark Ruffalo.
– Kad sam prvi put razgovarao s Markom o ulozi, objasnio sam mu da njegov agent neće biti klasični junak. On nije onaj koji prvi ulazi kroz vrata, nije baš ni najbolji s oružjem niti je tip koji će u sekundi pronaći skrivene tragove, koje drugi nisu primijetili. Ono što ga čini zanimljivim nije njegova stručnost, nego nešto posve drugo. Ono što Toma izdvaja jest njegova prošlost. Bio je svećenik, slušao ispovijedi, davao posljednja pomazanja. Živio je život posvećen službi drugima. I zapitao sam se stoga kako bi takav čovjek izgledao kao agent FBI-a. Upravo me to fasciniralo kod Toma Brandisa, što nije klasični detektiv koji juriša glavom kroza zid, nego čovjek koji u svakome traži ono dobro. A baš ta osobina daje posebnu snagu njegovu konačnom sudaru s Robbiejem, jer između njih stvara dublju poveznicu. Jer on je netko tko je naviknut voditi zajednicu, slušati tuđe strahove i ispovijedi, davati savjete i utjehu. Njegova "supermoć" je empatija, sposobnost da vidi ljude onakvima kakvi jesu, da prepozna njihove probleme i strahove i da im priđe s razumijevanjem. Mislim da takvog detektiva još nismo imali priliku vidjeti na ekranu. A Mark je u mnogim stvarima vrlo sličan svom liku. Suosjećajan je, ljubazan, otvoren – baš poput Toma Brandisa, u onom najboljem smislu. Upravo zato mi je ta ideja bila toliko privlačna i zato mu uloga toliko prirodno pristaje – mišljenja je Brad Ingelsby.
A "treća strana" u seriji je motociklistička banda, čije je članove bilo posebno izazovno portretirati.
– Kad sam bio dijete, kružile su priče o jednoj takvoj lokalnoj bandi. Ne znam postoji li još danas, ali sedamdesetih to je bila motociklistička skupina koja je sijala strah i trepet. I zato sam se odlučio jednu takvu skupinu uvesti u priču. Moram priznati da sam se u njihovu slučaju malo odmaknuo od stvarnosti jer, kada sam razgovarao s brojnim stručnim savjetnicima i policajcima, svi su mi uglavnom govorili da su te bande neorganizirane, da se radi o ovisnicima koji nisu naročito opasni. No znao sam da u seriji ne možemo ići tim putem. Publika je morala osjetiti da je riječ o organiziranoj prijetnji koja izaziva strah, tako da oni u seriji imaju vjerojatno puno snažniju organizaciju i hijerarhiju nego što je to u stvarnosti. Istovremeno, htio sam da i ti negativci budu likovi s određenom dubinom, s istim slojevima i kompleksnošću kakvu sam davao i ostalima. Izazov je bio u tome da budu zastrašujući, ali da ipak ostanu ljudski. Glumci Sam Keeley i Jamie McShane, koji glume vođe te bande, u tome su bili nevjerojatni. Kad smo vidjeli njihovu kemiju, odlučili smo uvesti u priču taj njihov odnos oca i sina. To je postao način na koji se publika može približiti tim likovima jer, da, oni su zlikovci, ali istodobno u njihovoj vezi ima nečeg prepoznatljivo ljudskog. Ista dinamika nastavila se i izvan seta, njih dvojica zaista su se počela privatno družiti, što je cijelu priču učinilo još uvjerljivijom. I sve se na kraju svodilo na ravnotežu – s jedne ih strane prikazati kao zastrašujuće, a s druge opet dovoljno bliske da ih razumijemo. Zasluge za to idu Samu i Jamieju jer su uspjeli postići da se publika na neki način veže za njih, a da se istovremeno boji što bi mogli učiniti Robbieju, Tomu i ostalima. To je, vjerujem, jedna od najvećih snaga serije, što smo imali vrhunsku glumačku postavu koja je i negativce učinila uvjerljivima i stvarnima. Odrastao sam igrajući košarku i naučio da najtalentiraniji sastavi nisu uvijek oni koji pobjeđuju, već je presudna kemija. A među našim glumcima kemija je bila sjajna. Svaki je donio nešto svoje, a atmosfera je bila genijalna – kaže Ingelsby, koji ističe kako je to jedan od glavnih elemenata po kojima se razlikuju "Mare" i "Task".
– Mare je bila vrlo zatvorena priča, smještena u jedno mjesto, jednu zajednicu. Kod Taska sam htio otvoriti svijet, dati mu širu perspektivu. To je značilo i da se likovi kreću u različitim krugovima i prirodno se stvorio osjećaj većeg, složenijeg svijeta – govori, no ono što je zajedničko ove dvije serije je mjesto radnje, savezna država Pennsylvania. Kako joj i ime kaže, prva serija se zbiva u Easttownu, dok je radnja druge u cijelom okrugu Delaware, kolokvijalno poznat kao – Delco.
– Odmah sam znao da se želim vratiti u Delco. To je moj kraj, to su ljudi koje poznajem, mjesto u kojem sam odrastao. Osjećam odgovornost da to mjesto prikažem iskreno i slojevito. I ono što mi je sjajno jest to koliko ljudi iz Delca i Philadelphije cijene kada se kod njih snimaju serije. Vole vidjeti svoj svijet na ekranu. Upravo mi je zato bilo toliko važno prikazati ga na pravi način, jer sam osjećao dužnost prema tim ljudima i želio sam im iskazati poštovanje time što ću njihovu stvarnost prikazati iskreno – govori nam Ingelsby.
Ističe kako su za autentičnost prostora zaslužni scenografi Keith Cunningham i Edward McLoughlin.
– S njima sam radio na "Mare" i zaista su nevjerojatni jer uvijek iznova dokazuju da se serija gradi na milijun sitnih detalja. Bilo da je riječ o bočici s vodom, improviziranom štandu na sajmu karijera ili nečemu što nitko nikada neće ni primijetiti, oni svejedno to ubace jer znaju da glumci osjećaju prostor i upijaju ga. Njihov perfekcionizam daje seriji uvjerljivost – govori scenarist, a s njime se slažu i glumci.
– Svaki dan na setu otkrivao sam sitnice koje su me oduševljavale i stalno bih vadio mobitel da nešto fotografiram. Na prekidačima za svjetlo su, primjerice, nacrtane oči, što odmah daje do znanja da u kući ima djece. Jednom sam u staroj šupi primijetio paukovu mrežu za koju sam mislio da je prava, a zapravo ju je namjestio Keith, iako uopće nije u kadru! To je razina detalja koja me iznova iznenađivala. Toliko toga nikad ne završi u kadru, ali svejedno je tu, jer čini da prostor izgleda stvarno i da se glumac dobro osjeća – kaže Tom Pelphrey, dok Emilia Jones ističe koliko je važno da se serija snimala na autentičnoj lokaciji. To je doduše njoj stvaralo dosta problema jer je mjesecima, s obzirom na to da je iz Londona, morala učiti veoma specifičan američki naglasak. Na kraju ga se teško i riješila, a kaže kako je u stvarnom životu počela – više psovati.
– To što se snimalo u Delcu, točno tamo gdje je radnja i smještena, pridonijelo je autentičnosti. Meni je puno pomoglo i zbog naglaska i zbog energije mjesta. Ljudi su nas često promatrali dok smo snimali i bili su jako uzbuđeni, na kraju bi nam i pljeskali, mahali i rekli da smo odradili dobar posao. Taj osjećaj da te zajednica u kojoj snimaš tako srdačno prihvaća ne doživiš baš svugdje – zaključuje, a cijela ekipa slaže se kako im je upravo kontakt s lokalnom zajednicom dodatno omogućio da što autentičnije taj svijet prenesu i na male ekrane.
Otvori KEKS Pay
