Dok istraživanja pokazuju kako mlađe generacije žele vidjeti više platonskih prijateljstava i manje seksa na ekranima, njihovi čitateljski apetiti idu u potpuno suprotnom smjeru. Dokaz tome je i nedavna dodjela jedne od najprestižnijih književnih nagrada, Women's Prize for Fiction, gdje su u najužem izboru dominirala djela koja se otvoreno i bez zadrške bave željom i tjelesnošću.
Pobjednički roman "The Safekeep" autorice Yael van der Wouden priča je o strastvenoj lezbijskoj aferi smještenoj u Nizozemsku nakon Drugog svjetskog rata, a uz njega su se našli i roman "All Fours" redateljice i spisateljice Mirande July, koji prati odiseju sredovječne žene kroz perimenopauzu i seksualno buđenje, te "Fundamentally" autorice Nussaibah Younis, koji spaja svijet bliskoistočne politike s otvorenim prikazom ženske seksualnosti. Ovi primjeri pokazuju da se ne radi samo o trendu već o dubljoj kulturnoj promjeni gdje književnost postaje glavno utočište za istraživanje erotskog.
Ovaj fenomen, međutim, nije ograničen samo na visoku književnost jer, paralelno s time, svjedočimo eksploziji popularnosti takozvanog "romantasyja" – hibrida ljubavnog i fantastičnog romana – koji je pogonjen TikTokom i autoricama poput Rebecce Yarros i Sarah Janet Maas. Njihove knjige ne bježe od eksplicitnih scena koje su, čini se, jednako važne kao i fantastičan zaplet, a iako kritičari i književni snobovi često odbacuju takve knjige kao "neozbiljne" ili "lošu literaturu", popularnost ovih djela ostaje nepobitna.
"Romantasy" i slični žanrovi u posljednje su vrijeme postali prostor slobode i eksperimentiranja, pogotovo za autore i čitatelje čija je seksualnost desetljećima bila marginalizirana ili osuđivana, ali valja reći kako je ovaj književni val samo nastavak na dugu povijest ere eksplicitnosti u književnosti. Od samog početka 20. stoljeća, Davida Herberta Lawrencea i njegova kontroverznog romana "Ljubavnik Lady Chatterley", preko Henryja Millera i Anaïs Nin, pa sve do feminističke kritike i kasnije reafirmacije erotike kroz autorice poput Erice Jong, književnost je oduvijek bila polje bitke oko prikaza seksa. Današnji autori, međutim, rade nešto novo – oni spajaju eksplicitnost s dubokim psihološkim i egzistencijalnim pitanjima. Ne radi se više samo o rušenju tabua već o korištenju seksa kao alata za rastakanje identiteta i dosezanje transcendencije. U svijetu zasićenom pornografijom i politikama identiteta, čini se da nam je književnost – koja upućuje na to kako se u seksu identiteti ne samo potvrđuju već i gube, transformiraju i ponovno stvaraju – potrebnija no ikad.
Ključno pitanje koje se ovdje postavlja jest gdje povući granicu između pornografije i visoke umjetnosti, no to je ipak vrlo subjektivna i osjetljiva tema za svakoga od nas. Ono što je sigurno jest da trend eksplicitne književnosti ne pokazuje znakove usporavanja. Od "romantasy" bestselera do nagrađivanih književnih djela, jasno je da postoji duboka potreba za pričama koje se ne boje istražiti ljudsku želju i žudnju. Dok drugi mediji postaju sve suzdržaniji, knjige postaju siguran prostor za fantaziju, eksperimentiranje i razumijevanje najintimnijih dijelova našeg postojanja, a pisci poput Sally Rooney, Mirande July i Yael van der Wouden pokazuju da se o seksu može pisati na način koji je istovremeno sirov, inteligentan, dirljiv i transformativan. U konačnici, ova erotska renesansa u književnosti potvrđuje da je seks neiscrpan izvor za umjetnost koja pomiče granice i otvara nam nove svjetove.
U tijeku je kulturna promjena u kojoj književnost postaje utočište za istraživanje erotskog
Otvori KEKS Pay
