Te nedjelje, 30. listopada, dakle na današnji dan ali 1938. godine, u 20 sati po istočnoameričkom vremenu, milijuni Amerikanaca sjedili su uz svoje radio prijemnike. Većina je slušala popularni zabavni program "Chase and Sanborn Hour", no kada je započeo glazbeni intermezzo, mnogi su počeli okretati gumb tražeći nešto zanimljivije.
Na frekvenciji radijske mreže CBS dočekao ih je ugodan zvuk plesne glazbe, no idila je ubrzo prekinuta. Zastrašujući glas spikera objavio je izvanrednu vijest o neobičnim eksplozijama na Marsu, a zatim i o padu "golemog, plamtećeg objekta" na farmu u Grovers Millu, New Jersey. Bila je to epizoda serijala "Mercury Theatre on the Air", adaptacija romana H. G. Wellsa "Rat svjetova", koju je režirao i pripovijedao tada 23-godišnji Orson Welles. Međutim, za tisuće slušatelja koji su propustili uvodnu najavu, to nije bila fikcija. To je bio stvarni prijenos invazije Marsovaca na Zemlju, a panika koja je uslijedila ušla je u povijest kao jedan od najpoznatijih medijskih događaja svih vremena.
Uvjerljivost emisije bila je rezultat Wellesovog genijalnog korištenja formata. Umjesto klasične drame, osmislio je emisiju kao seriju lažnih vijesti koje su prekidale glazbeni program, stvarajući iluziju stvarnog događaja koji se odvija u realnom vremenu. Koristio je sve tada poznate tehnike radijskog novinarstva: javljanja reportera s terena, čiji je uspaničeni glas bio inspiriran stvarnim prijenosom nesreće cepelina Hindenburg, intervjue s fiktivnim znanstvenicima i vladinim dužnosnicima te zvučne efekte koji su dočaravali kaos. Sve je to bilo smješteno u stvarnosni kontekst 1930-ih, desetljeća obilježenog Velikom depresijom, strahom od kriminala i zlokobnim prijetnjama nadolazećeg rata u Europi. Samo mjesec dana ranije, tijekom Münchenske krize, radio je danima prekidao program izvanrednim vijestima o Hitlerovim prijetnjama. U takvoj atmosferi tjeskobe, javnost je bila naviknuta na iznenadne, zastrašujuće vijesti, pa su mnogi "invaziju izvanzemaljaca" protumačili kao vješto kodirani izvještaj o napadu Hitlerove Njemačke.
Posljedice su bile dramatične. Iako povjesničari danas tvrde da je opseg panike bio preuveličan od strane novina, koje su u radiju vidjele prijetnju vlastitom postojanju, kaos je bio stvaran. Telefonske linije policije, bolnica i redakcija bile su zakrčene pozivima prestravljenih građana. Zabilježeni su slučajevi ljudi koji su bježali iz svojih domova, obitelji koje su se zabarikadirale u podrumima, a policija je morala intervenirati i u samom studiju CBS-a. Sljedećeg jutra, Wellesovo ime osvanulo je na naslovnicama diljem zemlje. Na brzinski sazvanoj konferenciji za medije, mladi redatelj je, glumeći nevinost i duboko žaljenje, izjavio kako nije mogao ni zamisliti da će itko povjerovati u takvu priču. Medijska bura dovela je do poziva na istragu Kongresa i Federalne komisije za komunikacije (FCC), no na kraju nikakve kaznene mjere nisu poduzete.
Incident je, međutim, zauvijek promijenio percepciju javnosti o medijima. "Rat svjetova" postao je prva velika studija slučaja o moći masovnih medija da oblikuju stvarnost i izazovu kolektivnu histeriju. Potaknuo je prva znanstvena istraživanja o utjecaju medija, poput slavne studije Sveučilišta Princeton, te pokrenuo rasprave o medijskoj etici, odgovornosti i lakovjernosti publike. Samom Wellesu, "panično emitiranje" donijelo je svjetsku slavu. Preko noći je postao međunarodna zvijezda, što mu je osiguralo neviđeni ugovor s holivudskim studijem RKO i odvelo ga ravno do stvaranja jednog od najvećih filmova u povijesti, "Građanina Kanea" iz 1941. godine.
Orson Welles (1915. – 1985.) do danas ostaje jedna od najvažnijih i najutjecajnijih figura u povijesti filma, kazališta i radija. Smatran čudom od djeteta, svoju je karijeru započeo u kazalištu, gdje je pomicao granice svojim inovativnim produkcijama. Njegov rad na radiju bio je jednako revolucionaran, a "Rat svjetova" samo je najpoznatiji primjer njegove sposobnosti da iskoristi medij do krajnjih granica. Nakon što ga je skandal katapultirao u Hollywood, režirao je "Građanina Kanea", film koji je revolucionarizirao filmski jezik svojom nelinearnom narativnom strukturom, dubinskom oštrinom kamere i složenim zvučnim dizajnom. Iako je njegova kasnija karijera bila obilježena sukobima s holivudskim studijima i brojnim nedovršenim projektima, Wellesov autorski pečat i vizionarski pristup ostavili su neizbrisiv trag na sedmu umjetnost.
Nama u Hrvatskoj zanimljiva je njegova veza s našom zemljom. Naime, Hrvatska je za njega postala više od usputne lokacije. Ključna osoba u toj priči bila je Oja Kodar, rođena kao Olga Palinkaš u Zagrebu, svestrana umjetnica – kiparica, glumica i scenaristica. Welles ju je upoznao početkom 1960-ih u Zagrebu dok je snimao svoj film "Proces", koristeći prepoznatljive vizure grada kao filmsku kulisu. Oja Kodar postala je njegova životna partnerica, muza i najbliža umjetnička suradnica do kraja njegova života. Welles je proveo značajno vrijeme u Hrvatskoj, snimajući dijelove svog nedovršenog filma "Dubina" (The Deep) 1967. godine u vodama oko Hvara i na jadranskoj obali. S Ojom Kodar imao je i kuću u Primoštenu, a njegova fascinacija hrvatskom kulturom i krajolikom ostavila je trajan trag, čineći ovog američkog genija i svojevrsnim "hrvatskim stanovnikom".
Otvori KEKS Pay
