- Omare, ti si za ovo obučen- smirenim glasom kaže kolegica volonteru Crvenog polumjeseca kojeg je šokirao upravo primljeni telefonski poziv. Jer osoba s druge strane telefonske linije, mlada žena, tražila je pomoć, a onda se začula pucnjava i poziv je prekinut.
Jedna je to od scena potresne dokudrame Glas Hind Rajab koja je ovih dana prikazana na Zagreb Film Festivalu (ZFF) i za koji se tražila karta više. No gledajući potresni film tuniske redateljice Kaouther Ben Hanie, ispostavit će se da ni Omar, kao ni nitko drugi tko s njim dijeli filmsko platno nije obučen za ono čime se film bavi. A "obučeni" ne mogu, a još manje trebaju biti gledatelji, pred čijim se očima odvija drama, koja je na žalost svakodnevica, mnogih ne samo u Gazi već i u Ukrajini, Sudanu, Jemenu...
Film je snimljen po istinitom događaju koji se dogodio 29. siječnja 2024. kada su volonteri Crvenog polumjeseca u Palestini primili poziv za hitnu pomoć. S druge strane telefonske linije bila je petogodišnja djevojčica koja je ostala zarobljena u automobilu, na koji je, kako će se ispostaviti kasnije, izraelska vojska ispalila 335 hitaca. S njom u automobilu bili su njezin ujak i ujna i njihovo četvero djece i svi su ubijeni u napadu izraelske vojske. Djevojčica moli pomoć, traži spas, a volonteri je zadržavaju na liniji pričajući s njom, dok se u pozadini odvija višekratna birokratska drama. Zato što je za slanje kola Hitne pomoći potrebna koordinacija s izraelskom vojskom koja određuje rutu kojom se palestinska kola Hitne pomoći smiju kretati. To koordinira međunarodni Crveni križ, no kao svugdje u svijetu, birokracija ne haje za ljudske živote. Prva kola Hitne pomoći od mjesta na kojem je izrešetano vozilo u kojem jedno dijete vapi za pomoći udaljeno je osam minuta. No proći će sati prije no što koordinator volontera dobije zeleno svijetlo i navodno sigurnu rutu za spašavanje jednog djeteta. No ni to spašavanje neće proći dobro, jer je izraelska vojska ubila i dvojicu djelatnika Hitne pomoći koji su zbog urušenih zgrada u Gazi u nekom trenutku skrenuli sa zacrtane rute.
Film je bavi onim što se događa među volonterima Crvenog polumjeseca, njihovim reakcijama, nemoći, suzama i slomovima jer ne mogu pomoći jednom djetetu. S kojim cijelo vrijeme razgovaraju, tješe ga i obećavaju da će pomoć doći. No neće, a cijelo to vrijeme u pozadini se čuje audio snimka i glas stvarne Hind Rajab koji moli za pomoć. Ne zna se je li potresnije slušati glas djevojčice, za koju već unaprijed znate da je mrtva, gledati reakcije nemoćnih volontera koji se psihički slamaju, njihovog šefa koji ne želi poslati pomoć dok ne dobije zeleno svjetlo pri čemu pokazuje fotografije 20-ak ubijenih djelatnika Hitne pomoći koji su ubijeni dok su nekome hitali u pomoć.
U najvećem trenutku svoje nemoći, koordinator odlučuje audio snimke zapisa jednog djeteta koje moli pomoć pustiti na društvene mreže, u nadi da će uz pritisak javnosti uspjeti spasiti dječji život. No ta nada se pokaže uzaludnom, a kulminacija filma je kada on i njegove kolege shvaćaju da su ubijena i dvojica djelatnika Hitne pomoći koji su pokušali spasiti djevojčicu. Jedino od rata u Gazi što se u cijelom filmu vidi su neki od završnih kadrova filma, koji prikazuju izrešetano vozilo u kojem je bestijalno pobijena jedna obitelj, te isto tako raznesena kola Hitne pomoći. A na te kadrove se nadovezuju scene mora i fotografije djevojčice koja ga je obožavala. Njezino tijelo, tijela njezine rodbine i dvojice bolničara nađena su danima kasnije kada se izraelska vojska povukla iz tog dijela Gaze.
Najveća vrijednost filma je što on pokazuje onu drugu, nevidljivu i često zaboravljenu stranu rata i razotkriva bezumlje koje nas tjera se zapitamo: Kada smo postali svijet u kojem dijete satima moli za spas svog života, a pomoć ne dolazi? Na filmskom festivalu u Veneciji film je osvojio Veliku nagradu žirija i dobio ovacije koja su trajale 23 minute, najduže u povijesti tog festivala. Istraga koju je provodila Fondacija Hind Rajab kasnije je otkrila da je za smrt djevojčice i njezine obitelji bila odgovorna postrojba pod nazivom Vampirsko carstvo, multinacionalna postrojba izraelske vojske.
Hoće li ikome od njih ikada biti suđeno zbog ubojstva civila i bolničara ne znamo, no znamo da smo postali svijet u kojem je ubojstvo djece, na žalost, postalo normalno. Glas Hind Rajab podsjetnik je tom sumraku čovječnosti, baš kao što je podsjetnik na nečovječnost bio i popis od 469 stranica kojeg je u kolovozu sedam sati čitao Matteo Zuppi, predsjednik Talijanske biskupske konferencije. Na tom popisu bila su imena 16-ero izraelske djece koje je ubio Hamas i imena 12.211 palestinske djece koje je ubila država Izrael. Kako rat u Gazi, primirju usprkos, još traje, ne sumnjamo, na žalost, da su se u međuvremenu na tom krvavom popisu našla i imena nekih novih Hind Rajab.
Otvori KEKS Pay
Djevojcica je kolateralna zrtva jer je Izrael gadjao automobil kojim je upravljao visoki oficir Hamasa. On se po starom obicaju iste teroristicke organizacije skrivao iza zena I djece, I Izrael vise nije to mogao tolerirati. Usput, da je HV napala vozilo kojim je upravljao Arkan a u istom su bili Ceca I djeca bi li imao obzira?