U cijeloj Hrvatskoj možda i nije bilo kompetentnije osobe za vođenje kulturnog resora od Andree Zlatar Violić. Teoretičarka književnosti, omiljena sveučilišna profesorica, osoba u najboljoj životnoj dobi, urednica koja je naslijedila biblioteku velikog Zlatka Crnkovića, supruga uglednog kazališnog redatelja Božidara Violića, potencijalna pjesnikinja, esejistica, žena s afinitetom za suvremeno i širokim krugom poznanstava među umjetnicima, jedna od osnivačica Zareza koji je nastao kao odgovor na rigidnu i ispolitiziranu uređivačku politiku nekadašnje Matice hrvatske i nekadašnjeg Vijenca.
Od Andree Zlatar Violić nisu strahovali štovatelji klasičnijeg pristupa kulturi jer je imala stabilnu znanstvenu karijeru i njegovan umjetnički ukus, dok je sve snažnija i prkosnija neovisna kulturna scena od nje očekivala konačnu potvrdu svojih vrijednosti te promjenu desetljećima stvaranih rukavaca državnog financiranja kulture. I što se dogodilo ni tri i pol godine nakon što je ministrica u Saboru prisegnula da će zakonito obavljati svoj ministarski posao?
Cijela javnost bruji o, pojednostavljeno rečeno, kokošarenju s dnevnicama i putnim nalozima te uzimanju novca sa službene ministarske kartice. Tko je, koliko, gdje i kada uzimao, javnost točno ne zna. A kao i da nikoga nije briga. Ministrica je uhvaćena s rukama u pekmezu, vrište najave u središnjem Dnevniku HRT-a, što je siguran znak da je bivšoj ministrici Zlatar Violić u političkom smislu doista odzvonilo. Pa što se to dogodilo s obrazovanom i inteligentnom ženom koja se svojedobno kandidirala i za dekanicu Filozofskog fakulteta u Zagrebu i koja ima znanja i za redovno članstvo u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti?
Do kakve je to faustovske promjene došlo u njenu karakteru i ponašanju zbog koje je sada bačena da se koprca u blatu u zemlji u kojoj sasvim sigurno nije ni blizu najvećih moralnih nevaljalaca? Kada sam je u vrijeme afere oko Vijenca te objavljivanja knjige Branka Matana "Domovina je teško pitanje", na čijoj se naslovnoj stranici kočoperila fotografija hrvatskog ratnog logora Dretelj u Bosni i Hercegovini, pitao za komentar skandala, Andrea Zlatar Violić pametno je odgovorila: "Kontekst je pojeo tekst".
I u njenu ministarskom križnom putu dogodilo se zapravo isto. Kontekst je pojeo tekst. Jedna ministrica s velikim potencijalima završila je kao sitna prijestupnica s placa. Od nje je ruke digla i njena Hrvatska narodna stranka, koja joj je ministarsku funkciju ponudila znajući da nije isto biti znanstvenik i osoba koja s punom odgovornošću ulazi u surovu političku arenu u kojoj ima mjesta samo za potpuno zdrave osobe. HNS je zbog svojih uskih političkih interesa žrtvovao jednu, koliko sam je mogao upoznati u novinarskom poslu u kojem i nema vremena za dublja druženja, plemenitu osobu koju je u datom trenutku i datim okolnostima trebalo zaštititi i od nje same. To se nije dogodilo. Sada je od Andree Zlatar Violić ruke oprao i Zoran Milanović iako je ona nemjerljivo iznad njegovih intelektualnih kapaciteta.
Da se razumijemo, Andrea Zlatar Violić bila je loša ministrica, i to u lošem ministarstvu još lošije vlade. Ali to se vidjelo već nekoliko mjeseci nakon što je stupila na dužnost. Pa zašto joj njeni politički kamaradi, ako su joj prijatelji, nisu na vrijeme sugerirali da se časno povuče u sveučilišnu Arkadiju? Nego su je pustili da u slobodnom padu tresne o zbijenu zemlju. A to boli.
>>'O novom ministru ili ministrici kulture raspravljat će se na Vladi, a ne u HNS-u'
>>Ministrica kulture Andrea Zlatar Violić prisiljena na ostavku
Kako si ju u uvodu ovako nahvalio i dobro je da je lopovica i štetočinja po hrvatsku kulturu otišla...sad ju možeš uzeti za ručicu i povedi ju sebi doma.