Smiješi nam se, čini se, prvi referendum u mandatu nove vlasti. Govore to rezultati svojevrsnog testa, tj. predreferendumskog pitanja na koje se u mjesec dana odazvalo 130.000 vjernika u oko 500 katoličkih župa koji su potpisali Deklaraciju o zaštiti i početku ljudskog života.
A nije to deklaracija pukih načela i nečijih želja, nego predstavlja i svojevrsnu moralnu, političku i društvenu platformu za promišljanje nacionalne stvarnosti koja dolazi iz baze, iz naroda, koji se nije zadovoljan potezima (n)ove vlasti.
Sretna je okolnost htjela da se toga posla prihvate entuzijasti i radoholičari volonteri udruga “I ja sam bio embrij” i “Vigilare”, a još sretnija da su je na vrijeme prepoznali i hrvatski biskupi pa su joj dali i tzv. krovnu podršku. Nevolja je što ozbiljnost inicijative još uvijek nedovoljno ne prepoznaje aktualna vlast, pa će svojom autističnošću (inače tipičnom za stvarne probleme i potrebe nacije) zacijelo probati napraviti još neki manevar da ignorira činjenicu da u Hrvatskoj, zemlji kršćanske tradicije i žive katoličke vjere, progura nešto posve nenaravno toj kršćanskoj i katoličkoj duši. Dakako, koristeći isključivo instrumente političke moći i redikuloznog saborskog nadglasavanja, kojemu se zbog budućih generacija već jednom mora stati na kraj.
S prikupljenih 130.000 potpisa u 500 od oko 1500 župa, koliko ih je u Hrvatskoj, ova inicijativa postaje respektabilna jer znači da u trenu može prikupiti oko pola milijuna potpisa, koji su potrebni za raspisivanje referenduma i da time pred zid stavlja aktualnu vlast.
Možda ova vlast misli da je prikupljanje potpisa za referendum “mačji kašalj”, kao što je potvrdio potpredsjednik Vlade Neven Mimica u radijskoj emisiji Mislava Togonala na HR-u prošli petak kad je iskreno rekao da su se kao ondašnja opozicija referendumu o Zakonu o radu priključili tek kako bi plivali uz tijek ondašnjeg političkog nezadovoljstva HDZ-ovom vlašću, tj. da nisu mislili ozbiljno i da će sada (o)lako promijeniti i svoj stav i sporni zakon.
No ta politička mimikrija vrlo ih lako može doći glave jer ne samo što se sustavno poigravaju živcima i trbusima cijele nacije nego su učinili najgore što se može učiniti u jednom duelu, a to je da su podcijenili suprotnu stranu. Naime, nikome ni u snu nije moglo pasti na um da će se npr. 130.000 ljudi sjetiti da su bili embrij i potpisati spomenutu deklaraciju. A još je opasnije kada se milijun ili dva ili čak i četiri sjeti da su prije živjeli bolje ili da im se obećavala bolja, a ne ovakva čačićevsko-linićevska budućnost.
Referendumska pitanja tad bi mogla pljuštati poput kiše, a pitanje je ima li ova vlada “kišobrana” koji bi je od njih zaštitili i snage dati odgovore. A radi se o ključnim pitanjima egzistencije ove nacije i njezinoj budućnosti, gdje je aktualno pitanje embrija doista tek “embrionalna faza” krucijalnih političkih rješenja za zemlju koju već 20 godina nesposobne političke elite vode ravno u propast. Svjesno joj eutanazirajući budućnost vlastitom nesposobnošću, isključivo zainteresirane za vlastite političke i materijalne probitke.
Hoćemo referendum! Krajnje je vrijeme da se ukine taj protunaravni i protuživotni zakon iz doba komunizma.