Hanfa je zamrznula bitku za Inu u trenutku kad su hrvatska država i svi hrvatski investitori kontrolirali ukupno 48,89 posto dionica Ine, dok su strani investitori stekli 49,08 posto dionica. Hanfa, sudeći prema dopisu upućenom DORH-u, sumnja kako MOL manipulacijama povezuje strane investitore.
Ako indicije koje je prikupila Hanfa navode na pravi trag, ispada da je Mađarima u trenutku zamrzavanja trgovine Inom na Zagrebačkoj burzi trebalo manje od jedan posto dionica da preuzmu kontrolu nad više od 50 posto dionica nekada hrvatske nacionalne naftne kompanije.
Ton dopisa koji je Hanfa poslala DORH-u jasno govori o dubini sukoba između predstavnika ne samo hrvatskog regulatora nego i hrvatske države s mađarskim MOL-om. Visoku razinu nepovjerenja prema mađarskim namjerama pokazala je u istom trenutku i Vlada RH. Premijerka Kosor najavila je zakon kojim će se zabraniti stjecanje više od 49,99 posto dionica Ine. Je li se Vladi učinilo da bi MOL mogao preteći hrvatske mirovinske fondove u bitki za jedine preostale dionice Ine u slobodnoj trgovini?
Ako Hanfine indicije upućuju na to da je MOL nešto manipulirao ili da netko kupnjom dionica Ine pere novac, onda isto tako postoje indicije da su nakon MOL-ove javne ponude za kupnju dionica Ine mirovinski fondovi iznenada počeli koordinirano kupovati Ininu dionicu po astronomskim cijenama, a da ih dvije godine prije toga Inine dionice maltene uopće nisu zanimale uz daleko niže cijene. Hanfa u nastupu fondova nije prepoznala koordinirano ponašanje, iako je bilo i takvih špekulacija. Upravo suprotno, obrušila se na MOL-ova glasnogovornika koji je upirao prstom u tom smjeru.
Bilo kako bilo, sve je očitije da je bitka za Inu između MOL-a i hrvatskih vlasti sve oštrija. Ona se, primjerice, ogleda i u oprečnim stavovima suvlasnika o tome treba li Ina isplatiti dividendu iz iznimno visoke lanjske dobiti ili ne treba. Zoltan Aldott, mađarski predsjednik uprave Ine, poručio je da bi dobit trebalo zadržati u kompaniji, a hrvatski predsjednik Nadzornog odbora Davor Štern rekao nam je da je država zatražila dividendu.
U zaborav su već pala natezanja oko ugovora o plinskom poslovanju, gdje je MOL zatražio da hrvatska država preuzme gubitke u uvoznom dijelu plinskog biznisa, dok bi on gomilao samo profite u domaćem plinskom poslu. Tu postoji neki nejasan sporazum.
Ako se sjetimo dioničarskog ugovora, kreiranog u vrijeme Damira Polančeca, onda je jasno da zahvaljujući njemu Mađari već imaju kontrolu nad Inom kao da imaju više od 50 posto dionica.
Stoga je već sama javna ponuda bila veliko iznenađenje, a ako Hanfine indicije DORH pretvori u dokaze, onda će posebno na težini dobiti već zaboravljene informacije o tome da je MOL pomagao Polančecu da prikrije posljedice tajnog menadžerskog preuzimanja Podravke. Ako se indicije Hanfe pokažu nedokazivima, mađarska blokada pristupa EU mogla bi postati ozbiljna priča.
Dobro je netko primjetio da su indicije.