Kad se nedavno otvorilo pitanje transparentnosti ugovora o posredovanju u osiguranju koji je Ministarstvo zdravstva sklopilo s tvrtkom Gras Savoye Croatia, javnost je najviše zaintrigirala činjenica da za takve poslove, u kojima se provizija ne naplaćuje od instutucije koja traži posrednika, već od osiguranja, nije potrebna javna nabava. U sjeni rasprava o javnoj nabavi i kriterijima odabira brokera ostala je informacija o bitnim uštedama koje ovakav način ugovaranja osiguranja već godinama donosi velikom broju europskih zemalja.
Koliko dobiva posrednik
– U inozemstvu veliki korporativni klijenti i manje-više svi korisnici javne nabave koriste usluge brokera. Praksa je da imaju barem pozivne natječaje, što se u Hrvatskoj koristi tek u zadnje vrijeme. A time dobivamo potreban legitimitet, sklapanje ugovora puno je transparentnije – ističe Miho Klaić, predsjednik Udruženja posrednika u osiguranju pri HGK.
Naknada koju brokeri dobiju može, kaže, biti jako niska, ali i iznositi 20 posto, ovisno o opsegu usluge. Klijentu je, smatra, jako važna transparentnost; da se zna koliki je iznos osiguranja, a koliko dobiva posrednik.
– Dužni smo klijenta izvijestiti o visini naknade. Bilo bi poželjno da je izražena ili kao apsolutni iznos ili postotak premije. Bitno je da je definirana unaprijed i poznata svima ako je posrijedi izravna pogodba, inače se otvara prostor za pitanja – kaže Klaić.
Njegova tvrtka Fortius upravo zato ne radi s korisnicima javne nabave, ne želi preuzimati takav reputacijski rizik. Premda bi rado vidio da zakon za to područje propiše transparentnije kriterije, u aktualnim promjenama Zakona o osiguranju, koje će na snagu stupiti 2016., jedine promjene odnose se na uvjete licenciranja. Europske države različito su riješile to pitanje; u Sloveniji je isto kao kod nas, no u Bugarskoj je natječaj obvezan i kad trošak ne plaća naručitelj.
U Italiji je nakon žalbi slijedio sudski epilog da se poslovi mogu sklapati izravno, bez javne nabave. Premda u većini slučajeva osiguranje preko posrednika donosi uštede, to nije uvijek slučaj.
– Može se utvrditi da su pokrića loša u određenom dijelu poslovanja. Bitno je i uključuje li upravljanje rizikom ili samo procjenu štete – pojašnjava broker.
U većini zemalja njihov posao uključuje i isplatu šteta i utjerivanje dugova za fakture, što osiguravatelju bitno smanjuje troškove. Također, klijenti ne moraju imati jednog brokera za sve: velike tvrtke mogu imati jednog za imovinu, drugog za cargo, trećeg za neki drugi dio poslovanja.
U tvrtki InterOmnia koja je nedavno sklopila ugovor s HZZO-om, imaju donekle drukčije mišljenje o cijeloj situaciji. Smatraju da ne postoji kriterij koji bi se mogao primjenjivati u javnoj nabavi koji ne bi nekoga diskriminirao.
– Ako je kriterij veličina, diskriminiraju se mali, ako je kriterij broj ovlaštenih posrednika, onda je onaj tko ih ima najviše povlašten. I inače konzultantske usluge nisu ruku pod ruku sa Zakonom o javnoj nabavi. Ista je stvar kad su posrijedi javni pozivi – smatra direktorica InterOmnije Paulina Maraković te vuče paralelu s izborom odvjetnika ili liječnika: kad njih biramo, kaže, ne tražimo najjeftinijeg, nego najboljeg.
Povjerenje je temelj
Ističe da je ovo djelatnost koja se temelji na povjerenju, a poslovi se dobivaju temeljem preporuke, a ne zato što je netko najjeftiniji ili ima najveći ured. HZZO-u su, kaže, donijeli 37 posto uštede.
– Pravo je pitanje zašto svi nemaju brokera u osiguranju. Mi smo posrednici koji će tvrtke osigurati bolje i jeftinije, a usluga ih ništa ne košta. Tko to ne bi uzeo? Posrednik pritom može ostvariti i gubitak, zbog plaćanja angažmana ljudi u slučaju šteta, što može biti skuplje nego prihod. I bilo je takvih situacija – otkriva brokerica pa kao bitnu razliku ističe i visoku stručnu spremu kao kriterij licence, što nije slučaj kod zastupnika ili zaposlenika u osiguranjima.
>> Valutni rat je počeo – koje valute će jačati i gdje ulagati?
>> Po zaradu na strane burze: Brokeri savjetuju gdje ulagati!
Otvori KEKS Pay
