Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica

Egoistična desnica

Hrvatska je desnica na koljenima jer je ostala bez ijednog svog kandidata na izborima
03. siječnja 2010. u 18:30 12 komentara 6 prikaza
hsp
Foto: Arhiva VL

Slavko Vukšić, Vesna Škare-Ožbolt, Boris Mikšić, Josip Jurčević, Miroslav Tuđman, Dragan Primorac, Nadan Vidošević, Andrija Hebrang, Milan Bandić... Od 12 predsjedničkih kandidata u prvom krugu izbora, njih čak 9 pikiralo je više-manje i na glasove desnog centra ili same desnice. Ali, kao da to nije bilo dovoljno, s desnim glasačima pokušali su koketirati čak i Ivo Josipović i Vesna Pusić.

Prvi je u Saboru zbog toga glasovao protiv sporazuma o arbitraži sa Slovenijom i zborio o pravu glasa iseljeništva protivno politici SDP-a, a druga također blago napuštajući svoju politiku prema BiH, dakako, samo za potrebe izbora. I što se dogodilo? Desnica je ostala bez ijednog svog kandidata, da bi njezine boje sada “branio” dojučerašnji barem formalni pripadnik ljevice Bandić!

Hrvatska desnica zaista je na koljenima. Nikad gore nije stajala, bez pravog političkog predstavnika i političke snage. Situaciju oko predsjedničkih izbora valjalo bi usporediti s poviješću pravaških stranaka u hrvatskoj demokraciji. Ima na desnici i drugih izvanparlamentarnih stranaka, ali za ovu priču simptomatični su baš pravaši. Jer, umjesto da desnica ima jednu svoju jaku pravašku stranku, a onda i lidera, pravaši su toliko razmrvljeni, čak u sedam stranaka, s najnovijom Ruže Tomašić, da na kraju više nema gotovo ni jedne na parlamentarnoj političkoj sceni, osim HSP-a s preostalim jednim zastupnikom – Danielom Srbom koji je zauzeo mjesto bivšeg Ante Đapića.

Pravaši su se ovih 20-ak godina međusobno svađali, bježali jedan od drugoga, jedan drugoga tjerali iz stranke, HSP je posebno bio na uzdi s HDZ-om, što ga je dodatno stajalo vjerodostojnosti, ali najviše od svega svima je na prvom mjestu bio vlastiti egoizam.

Svatko je htio biti pravaški lider, makar i liderčić, svatko je htio da baš on bude predsjednik pravaša, ako ne može jednih, onda mora osnovati drugu stranku, samo da u njoj zasjedne u predsjedničku fotelju. I tako je egoizam potencijalnih lidera izjeo pravaše da su gotovo nestali s političke scene.

Bilo je svojedobno pokušaja njihova ujedinjavanja, ali uvijek se sve lomilo na tome tko će biti šef. A onda treba uzeti u obzir da je velika smetnja desnici bio i sam HDZ koji je uvijek ubirao dobar dio glasova s tog terena i u izborima se prilagođavao željama te populacije. Druga je stvar što su to često poslije znali izvrdati, kao i većinom svi političari koji nakon izbora “zaborave” što su to obećavali i govorili svojim biračima.

Upravo je taj liderski egoizam pojeo hrvatsku desnicu i na ovim predsjedničkim izborima. Nitko od kandidata koji je htio glasove desnice, ili barem dio nje, nije ušao u izbore zbog dobrohotnosti prema toj političkoj opciji, nego samo zbog vlastite promocije. Iako su neki bili i svjesni, ili su morali biti na čistu, da nemaju šanse, pogotovo ako su sve dosad u politici doživljavali izborne debakle, svejedno je ta glad za političkom moći, ali i za sitnišem iz državnog proračuna, i te kako prevladala.

Sve egoizam do egoizma, taština do taštine, jer zašto bih baš ja odustao, a onaj drugi neće? Tko zna što puhne biračima, možda baš mene izaberu? Treba pokušati. Tako su mogli rezonirati vrli kandidati, a na kraju ni jedan od njih nije ostvario svoj cilj, osim što smo ih morali gledati i slušati i što su potrošili novac ni u što.

Desnica je posve ogoljena, bez prave političke snage koja bi artikulirala njezine želje, iako je i pitanje kakva je to desnica koja se dobrim dijelom još nije odvojila od koketiranja s ustaštvom i Antom Pavelićem, od Đapića pa nadalje. Kao da je desnici vrijeme stalo 1941. godine.

I sad imamo apsurd da se Bandić svojski mora truditi, glumiti i učiti kako toj desnici dokazati da baš njemu sad treba dati glas. Bandić je na muci jer nije ni ljevičar ni desničar, nego populist, a desnica traži mnogo više od toga.

dugogodišnji prijatelj i suradnik
Zaista tužno: Duško Lokin otkrio pravi razlog zašto nije bio na Kićinu sprovodu
HT e-Liga
INTERVJU
'Nakon uspjeha HT e-Lige, još jače ulazimo u e-gaming segment'
  • juma:

    Hrvatsku desnicu razbili su jos tamo ratnih godina kada su krenuli unistavati HOS. Bilo je tu svacega cak i fizickih likvidacija. Glavnu ulogu imale su tajne sluzbe preostale iz bivseg rezima u suradnji s novima centrima moci. Tako je D. ... prikaži još! Paraga koji jedini ima legitimitet predstavljati hrvatsku desnicu zamijenjen likom poput A. Djapica. Kamo je sve na kraju odvelo vidimo i sami, mada treba reci kako velik dio krivice lezi i na samoj desnici.

  • tepčin:

    Prvo, neprimjeren zakon o mogućnosti za 10 000 glasova za kandidata! Tako smo dobili čak 13 njih, od kojih je veći broj našao se slučajno (ili ne?) na popisu! Od tih 13 sada imamo dvojicu, koji su sada za neke ... prikaži još! povoljni a za većinu možda niti jedan niti drugi! A da je bio zakon za mogućnost kandidature prikupom 100 00 glasova sve bi bilo jasnije i korektnije za glasače, a ovako nije moglo biti u redu! I kako će onda moći biti to regularno?

  • Milojica:

    Ljevica vuče političke navade iz nekadašnje KPJ /SKJ gdje je postojalo dovoljno komiteta i raznoraznih tijela da se namire svi zaslužnici. S druge strane ti su komiteti omogućavali da se \"vođu\" lako nadomjesti pri tom lako iskristaliziravši budućeg \"vođu\" koji ... prikaži još! bi potom lako obračunao s eventualnim neistomišljenicima. Npr. Milanović. Tko je čuo za njega dok nije postao vođa najjače oporbene stranke (i potencijalni - sada vjerojatni premijer), ali sve je prošlo bez iole značajnijih sukoba i Milanović bi nas mogao dugo, dugo, dugo...salijetati s ekrana. S druge strane naša desnica vuše svoje naslijeđe iz kulta Vođe - jednog, jedinog, Bogom danog i parola tipa: \"Poglavnik/Vođa je moja savjest!\" \"Svi smo mi taj i taj!\" i slično, kićenja istog uniformama, lovorikama i vrlo lakim odlučivanjem na retoriku unutrašnjih neprijatelja i izdajnika, te poistovjećivanja Vođe sa strankom. Tako svi đapićevci-paragovci-sutra tomašićevci uvijek vole trubiti kako im HDZ ili mediji ubacuju trojanske konje i slično i ruše im izborne šanse, kao da je npr. Tonči Tadić kriv što je narod više vjerovao Sanaderu da neće izručiti Gotovinu, nego li Đapiću. Kako Vođa može biti samo jedan, a odgovornost lako prebacuje na druge, događa se usitnjavanje i fragmentacija koju se opet pokriva pričama o izdaji ovoga ili onoga. Tako sam npr. slušao kako je otac Pere Kovačevića bio četnik, Paraga je bio Židov i Zuroffov plaćenik, Đapić je odavno uvriježen kao Sanaderov igrač (valjda još od 93.) itd. Nekome je žena Jehovin svjedok, netko je naručio psa iz Slovenije, a nekoga su vidjeli kako jede leskovačku mućkalicu i to za dobar dio najtvrđih pristaša savršeno funkcionira. --------------- Posebnomi je drago da je netko spomenuo HSLS i \"oca \" i \"barda\" hrvatske demokracije Vladu Gotovca koji je rekao: \"Ili sam ja opet predsjednik HSLS-a ili osnivam novu stranku!\" I u duhu demokracije ju je osnovao. Da je 97. postao predsjednik možda bismo danas imali dvije države?