Crkva je s pravom imala biti ljutitom prošloga tjedna. I to, barem, iz dva razloga. Jedan je Tijelovo, a drugi je tijelo. Naime, u crkvenom su se vrhu s pravom našli malo povrijeđeni kada su iz medija doznali da Vlada kani ukinuti, uz još dva blagdana, i Tijelovo. U dosadašnjoj praksi, tj. baš kada se dogovaralo koji će crkveni blagdani postati i državnim praznicima, država je razgovarala s Crkvom, upravo zbog maksimalne korektnosti i kako državna birokracija ne bi napravila neku, makar i nehotičnu, pogrešku.
Tako je s početka 90-ih dogovoreno, upravo između države i Crkve, da za blagdan Božića budu dva neradna dana, nakon Uskrsa da se ne radi na Uskrsni ponedjeljak, na blagdan Svih svetih, Veliku Gospu, itd. Zanimljivo je da je, bez obzira na to što se režim već bio promijenio, prvi demokratski Božić još uvijek bio radnim danom, pa je ovdjepotpisani novinar u ponoć iz sakristije zagrebačke katedrale diktirao izvještaj s polnoćke u redakciju jer nije bilo prazničnog dvobroja ili trobroja. No, otad pa do danas druga su vremena, za što bi osjećaja trebali imati i državni službenici kada razmišljaju o ukidanju praznika.
Netko je, možda, razmišljao o tome kako bi bilo dobro izbalansirati odnos snaga, pa ukinuti jedan državotvorni blagdan, jedan partizanski i jedan crkveni. Ako je tome tako, onda je doista i uspio u svome naumu, ali je šteta što je ostao na istoj razini kao kada je npr. Tijelovo 2001. (na inicijativu zastupnika Ive Škrabala i zastupnice Ljubice Lalić) izglasano u Saboru kao blagdan a da zastupnici – što smo anketom odmah imali prilike i provjeriti – pojma nisu imali o kakvom je blagdanu riječ. Čak ni oni koji su se deklarirali kao veliki vjernici.
A radilo se o elementarnoj informaciji, kojom s lakoćom barataju vjeroučenici, da je riječ o transupstanciji (pretvorbi) tijela Kristova u euharistijskog Krista, posvećenu hostiju i samu euharistiju kao takvu, koja je središte vjerničkog susretanja s Gospodinom.
No, ako su se preuzvišeni crkveni vrhovi našli uvrijeđeni takvom ravnodušnošću države (koja se vodi isključivo navodnim matematičkim motivima) prema njihovu stavu o jednom važnom, čak i zapovijedanom, crkvenom blagdanu, kler se u svojoj najširoj širini, kao i mnoštvo vjernika, našao povrijeđen zbog grešnosti ljudskoga tijela, čiji su grijesi u obliku jedne javne ispovijedi isplivali na površinu na tv ekranima, gdje je jedna pametna i ugledna gospođa svoju povrijeđenost nakon 14-godišnje veze s jednim župnikom odlučila podijeliti s najširom javnošću.
Prvo anonimno kroz knjigu pod pseudonimom, a sada javno preko televizije i novina. Ne ljute se svećenici na svoga kolegu župnika samo zbog toga jer je imao i skrivao tu svoju vezu (jer je javna tajna da tako čine i drugi), nego se ljute što grešnost ljudskoga tijela i njegove požude, ovaj put između ovih konkretnih dvoje, nije ravnopravno podijeljena, pa je svećenik koji se ogriješio o celibat ispao daleko grešniji od gospođe koja ga je, usprkos znanju o tome istom celibatu, odlučila zavesti i nakon toga javno osramotiti. A pisala mu je i propovijedi, kako kaže. Sva sreća da nije umjesto njega i ispovijedala. Tko zna kolike bi uši danas imale tolikih ispovijedanih tajni za čuti.
Otvori KEKS Pay
...hajte,\"veliki vjernici\",pucajte MINUSE i dicite se HBK koja pije \"boziju vodicu\" iz zlatnih casa...F U J