HNS Radimira Čačića ucjenjuje SDP zbog kandidata za zagrebačkog gradonačelnika. Pa oni bi mogli i sami, ali bilo bi dobro da idu sa SDP-om, bolje za sve, pogotovu za SDP. Tako rezoniraju haenesovci, puštaju u javnost probne balone i nameću se kao nezaobilazni faktor u državi, kao stranka bez koje se ne može, koja ima odgovore na sva pitanja... A zapravo je stranka bez ideologije koja samo gleda gdje ugrabiti vlast i postaviti svoje ljude, stranka stranačkih uhljebljivača.
Ma jasno, nije ništa drukčija od drugih stranaka. Cilj političkog djelovanja i jest dolazak na vlast, a naše stranke postoje i da svoje ljude uhljebljuju kad vlast preuzmu. Godinama se više vodi računa o kadroviranju, a manje o državi i narodu, o nacionalnim interesima, strategijama razvoja. No HNS prednjači u uhljebljivanju jer je to stranka koja bi zapravo samostalno bila marginalna, i jest marginalna da nije toliko slabog SDP-a koji je zahvalna meta za ucjenjivanje. I na račun takvog SDP-a HNS je dobio ono što ni po čemu ne zaslužuje. Dovoljno je sjetiti se HNS-a nakon izbora 2003., kad su Ivicu Račana prisiljavali da ponovno pokuša formirati vladu, na što je on samo okretao glavom. Jer mu je četiri godine s velikom koalicijom bilo sasvim dovoljno da se u takvu avanturu više ne upusti. A posebno mu je prisjelo s HNS-om. Rekao Račan, nikad više! A onda je Zoran Milanović napravio novu kardinalnu pogrešku, od Račana ništa nije naučio. Opsjednut time da pošto-poto mora doći na vlast, jer inače može zaboraviti na političku karijeru, a posebice na premijersku fotelju, i uvjeren da te vlasti neće imati bez HNS-a, s predizbornom koalicijom SDP je prošle godine dobio manje, a HNS daleko više od zasluženog. Zato danas imamo situaciju da HNS može ucjenjivati više nego Račana nekada. Jer je Račan tada imao i liberale i seljake, širu koaliciju, a danas se ona svela najviše na HNS. Pa Čačić i društvo to, dakako, objeručke koriste. Koriste i drastični nedostatak kadrova u SDP-u i sve to nadomještaju svojim ljudima.
Kakav je rezultat toga, vidimo iz dana u dan. Bore se za ono što je njihovo, a puštaju da propadne sve drugo. Čačić je najavljivao promjene na bolje, kojih nema. Najavljivao je da će otići ne bude li bolje, pa je ipak ostao, ali da još bolje bude njemu i njegovima.
Milanović i SDP pak ne vide i ne shvaćaju, ili su jednostavno taoci situacije, da na lokalnim izborima, kao i na svim drugim izborima, mogu daleko više profitirati bez HNS-a. Ne samo da je HNS po svom potencijalu marginalna stranka, koja bi sama jedva prešla izborni prag, bez obzira na svoju samohvalu s brojem fiktivnih članova i podružnica, nego je to i stranka koja je s Čačićem na čelu odbojna velikoj većini birača svih političkih spektara, pa tako i lijevoga. Čačić je sinonim za sve negativno što se u politici može naći. A SDP ga fino pokriva, i na taj način samo gubi. Ali to je njihov izbor. Zbog čega bi im se sve to još više moglo obiti o glavu. No lako za SDP, nego što će Hrvatska time dobiti?
Ali opet nije lako SDP-u, a pogotovu Milanoviću. Nakon što je raspustio SDP u Puli, IDS je pokrenuo novu autonomašku hajku preko svojih političkih i medijskih trabanata. Ovaj put je Milanović zamijenio Tuđmana, samo da još nije proglašen ustašom, a sve samo zato što se Zagreb usudio mijenjati stranačke čelnike u Istri. Situacija je odmah iskorištena za novi prljavi obračun sa Zagrebom kako bi IDS na lokalnim izborima na taj račun što više zadržao postojeću vlast u Istri. Još samo da najave referendum o zatrpavanju tunela kroz Učku! Zagreb bi pak trebao krenuti u obračun s organiziranim kriminalom i korupcijom u Istri. Jer prava borba protiv korupcije još nije prošla kroz Učku. I na tome bi SDP profitirao. Ali neće, kad nema ni političke volje ni snage. Kao što nije imao ni HDZ, a bio je svega toga i te kako svjestan. I sam uprljan. Pa se cirkus samo nastavlja!
Imaju oni ideologiju i e kako....Novac !