U radiše svega biše, u hvališe još i više… Da parafraziramo onu Radićevu o štediši jer nekako baš takve asocijacije izaziva narativ o mirovinskoj štednji u Hrvatskoj kroz hvalospjeve onih koji od mirovinske reforme žive. Provedena je prije okruglih 20 godina, kad je mirovinski sustav podijeljen u tri stupa: prvi u sustavu međugeneracijske solidarnosti, drugi obvezni, privatiziran i predstavljen kao "naše i nasljedno vlasništvo" iako se pokazao sve manje naš i nasljedan, te treći dobrovoljni, potican državnim subvencijama. S obzirom na velike gubitke imovine članova mirovinskih fondova i pad njihove štednje u C-fondu, u kojem moraju biti posljednjih pet godina prije umirovljenja, za nominalnih 7 posto, a realno i za četvrtinu vrijednosti u prošloj i ovoj godini, jasno je da će sve manje članova pri umirovljenju birati kombiniranu isplatu. Vraćaju se masovno u sigurnost 1. stupa. Izuzetak su oni koji vape za 15 posto gotovine, koliko mogu dobiti jednokratnom isplatom.
Očito da su od 2. stupa sve zemlje odustale jer od njega koristi imaju samo banke i interesne skupine kojima su fondovi samoposluživanje . Banke su očito vrlo uspješne u marketingu jer su putem svojih plaćenika uvjerili ljude da jee u 2. stupu naš novac. A to nije točno jer nam se taj novac oduzima čim odemo u mirovinu. Ova analiza to vrlo jasno, pravno i činjenično dokazuje. A već znamo da je nakon inflacije, naknada i loših ulaganja realna vrijednost tog novca svakim danom sve manja i manja. 2. stup treba pretvoriti u 3. stup kao i sve druge zemlje u svijetu i tako spriječiti da nam se taj novac oduzme s odlaskom u mirovinu!