Pelješac je još jednom stigao u Zagreb! I to sa svojim vinima koja su uz stonske kamenice najvrednije što ima. U diWine baru na Opatovini predstavilo se osam peljeških vinarija – Matuško, Matković, Darko Violić, novija imena Jurović i Marlais, pa onda i poljoprivredne zadruge Dingač, Pelješki vrhovi i Putniković, sve uz podršku Turističke zajednice Dubrovačko-neretvanske županije. Bilo je to krasno podsjećanje na destinaciju Pelješac, jer naš južni poluotok doista jest destinacija po mnogo stvari ali je kao takav još nedovoljno prepoznat što je očito krajnje neopravdano. Ovom prilikom susret se u Zagrebu dogodio i povodom jedne sjajne obljetnice koja potvrđuje Pelješac kao jednu od najznačajnijih naših vinskih regija koja je među prvima prestala prodavati tek sunce i more. Jer, Dingač, kultni vinski položaj na Pelješcu, prošle je godine proslavio 60 godina oznake izvornosti koja je po tome i najstarija u Hrvatskoj.
Tko je bio na položaju, zna o kakvoj se atrakciji radi, mjestu koje na nevjerojatan način spaja nadljudski trud s najvišom kvalitetom vina napravljenih od grožđa koje od tamo dolazi. Najviša točka gdje je na Dingaču vinova loza je 300 metara a padina je pod kutem od 30 stupnjeva pa se zapravo radi o jednom ekstremnom položaju kakvog u nas nema, a rijetko ga se može pronaći u Europi. Riječ je, dakako, o plavcu malom po kojem je Pelješac najpoznatiji, pa su vina s Dingača, kao i ona s Postupa ali i s Milog koji je zapravo najstariji vinski položaj na Pelješcu najcjenjenija u nas. Postup također nosi oznaku izvornosti. Dingač pokriva 65 hektara, Postup 150, ukupne su površine pod vinovom lozom na Pelješcu 1000 hektara. On je, dakako, i treći po zastupljenosti u našim vinogradima, nakon graševine i malvazije, ima 11 posto udjela, kao crna sorta je i najznačajniji. Jasno, to nije i jedina sorta na Pelješcu, autohtona je i bijela sorta rukatac, s Korčule je stigao grk kao i pošip, prisutne su dakako i druge crne sorte, jasno u neusporedivo manjem obujmu od plavca malog. Razlog drugačijim kvalitetama peljeških vina prema drugim krajevima jest kako terroir tako i broj sunčanih sati. Ukupan broj vinogradara u stalnom je porastu, ukupno ih je sada više od 50, a okupljaju ih udruge Plavac mali – Pelješac i Pelješki vinski puti. Jedna od vinarija koja simbolizira pelješko vinarstvo danas svakako je i Matković.
Luka je nasljednik Petra Matkovića koji je OPG osnovao 2003. godine te ga se drži jednim od najautentičnijih peljeških vinara. Kako Luka kaže, na Pelješcu većinom nije moguće, kao u ostatku kontinenta, uvesti mehanizaciju ili neku drugu inovaciju kojom bi posao vinogradara bio lakši.
– Zaista se na Dingaču nije puno toga promijenilo kada se govori o uzgoju i berbi, osim podrumarenja. Vina su danas kvalitetnija, no i dalje se držimo tradicionalnih načina, oni i dalje daju najbolje rezultate, kaže Luka Matković koji je sa sestrom Petrom u Zagrebu promovirao vina njegove obitelji o kojoj je prvi zapis datiran još 1503. godine.
Naravno da su najinteresantnija vina s Pelješca uvijek ona od grožđa s položaja Dingač koji osim velikog broja sunčanih sati godišnje karakterizira i trostruka insolacija gdje grožđe toplinu sunca dobiva izravno, ali i od refleksije mora te i od kamena. Iako vinari danas mahom svoju ponudu razvijaju i bijelim vinima, čak i pjenušcima koje je na Pelješcu jako teško proizvesti, plavac ostaje ono po čemu je poluotok vinarski prepoznatljiv.
- Plavac mali ono po čemu smo prepoznati i zbog čega ljudi dolaze na Pelješac su i dalje plavci, pa ta vina čine većinu naše proizvodnje, pojasnila je Kate Violić, predstavnica vinskog brenda Sagul iz Kune.
Svakako je Pelješac atraktivna ljetna destinacija, no ima se tamo što raditi i u prosincu jer se događaju Otvoreni pelješki podrumi. Začetnik je ove manifestacije s Matom Violićem Matuškom, jednim od najglasovitijih peljeških vinara, Slobodan Rosić, s ciljem da se Pelješac promovira i kao vinska destinacija. Bilo je to prije 16 godina, danas se u ta tri dana okupi i više od 4.000 posjetitelja. Osim vinarija, oni posjete i dva vinska muzeja koja su u međuvremenu otvorena, Muzej vina Putnikovići te obiteljski muzej Mikulić u Orebiću.
Uvjerili smo se već kako se radi upravo o najkvalitetnijim prikazima života na Pelješcu kroz stoljeća, kakva je to povijest, ali zašto su ta vina takva kakva jesu, jedinstvena. Do ljeta ne treba propustiti Dane kamenica u Stonu posvećene, naravno, malostonskoj kamenici, gastronomskoj zvijezdi Pelješca. Ideja je muzeja u Putnkovićima ideja Želimira Bašića i zadruge Putnikovići te je nastajao kao volonterski projekt.
- Nismo imali novaca i sve smo radili svojim rukama, ja sam čak posuđivao svoj alat za obradu drva. Obilazili smo kuće i prikupljali eksponate. Kasnije su se uključili županija i općina, pa je bilo nešto lakše. Danas smo ponosni kako sve to izgleda, a reakcije posjetitelja, kao i njihov broj, su više nego izvrsni, ispričao je Slobodar Rosić, najpoznatiji pelješki vinski promotor i jedan od osnivača ovog muzeja.