Posegnuli ste za voćnim jogurtom uvjereni da započinjete dan zdravo, pripremili tjesteninu s gotovim umakom od rajčice ili gricnuli energetsku pločicu nakon treninga. Naizgled, sve su to pametni prehrambeni odabiri. Međutim, istina je često skrivena dublje u popisu sastojaka, gdje se krije neprijatelj zdravlja kojeg niste ni svjesni. Dodani šećer ne nalazi se samo u kolačima, keksima i gaziranim pićima. On je sveprisutan, a istraživanja pokazuju da se nalazi u čak 74 posto svih pakiranih proizvoda koje nalazimo na policama supermarketa. Od kruha i kečapa do dresinga za salatu i konzervirane juhe, šećer je postao neizostavan dodatak koji poboljšava okus, teksturu i produljuje rok trajanja, ali istovremeno tiho narušava naše zdravlje.
Problem nije u šećerima koji se prirodno nalaze u cjelovitim namirnicama poput voća (fruktoza) ili mlijeka (laktoza), jer uz njih unosimo i vlakna, vitamine i minerale. Opasnost leži u takozvanim slobodnim ili dodanim šećerima, onima koje industrija ubacuje tijekom prerade ili ih sami dodajemo u kavu i jela. Naša tijela za normalno funkcioniranje ne trebaju niti jedan gram dodanog šećera. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) preporučuje da unos slobodnih šećera ograničimo na manje od deset posto ukupnog dnevnog energetskog unosa, dok bi idealan cilj, s dodatnim zdravstvenim koristima, bio smanjiti ga na ispod pet posto. Za prosječnu odraslu osobu to iznosi otprilike 25 grama ili šest čajnih žličica dnevno, što je količina koju prosječni potrošač često premaši već jednim obrokom.
Prvi korak u razotkrivanju skrivenog šećera je pažljivo čitanje nutritivne deklaracije. Na svakom proizvodu unutar Europske unije pronaći ćete tablicu koja navodi količinu ugljikohidrata, a ispod nje i stavku "od kojih šećeri". Važno je znati da ovaj broj predstavlja ukupnu količinu šećera, zbrajajući i prirodne i dodane, što može biti zbunjujuće. Ipak, ova brojka služi kao odličan orijentir. Prema smjernicama, proizvod s manje od pet grama šećera na 100 grama smatra se proizvodom s niskim udjelom šećera. Srednji udio je između pet i 22,5 grama, dok sve iznad toga spada u kategoriju proizvoda s visokim udjelom šećera. Koristan trik je pretvaranje grama u žličice: jednostavno podijelite broj grama šećera s četiri. Primjerice, ako jogurt sadrži 20 grama šećera po serviranju, to znači da ste upravo unijeli pet punih čajnih žličica šećera.
Ipak, najvažniji detektivski alat nalazi se odmah ispod nutritivne tablice, a to je popis sastojaka. Prema zakonu, sastojci moraju biti navedeni u opadajućem redoslijedu prema masi. To znači da je sastojak kojeg ima najviše naveden prvi. Ako je šećer ili neki od njegovih brojnih sinonima među prva tri sastojka, budite sigurni da ga proizvod sadrži u značajnoj količini. Proizvođači se često služe i strategijom "raspršivanja", koristeći tri ili četiri različite vrste šećera u manjim količinama. Na taj način izbjegavaju da se "šećer" pojavi na vrhu popisa, iako je njihov ukupan zbroj zapravo dominantan sastojak. Upravo zato je ključno naučiti prepoznati šećer u svim njegovim oblicima.
Proizvođači koriste više od šezdeset različitih naziva kako bi kamuflirali šećer u svojim proizvodima. Jedan od najlakših načina za prepoznavanje je traženje riječi koje završavaju na "-oza", poput saharoze (kuhinjski šećer), glukoze, fruktoze, dekstroze, maltoze i laktoze. Drugu veliku skupinu čine sirupi: kukuruzni sirup, visokofruktozni kukuruzni sirup (HFCS), agavin sirup, javorov sirup, rižin sirup ili ječmeni slad. Često se koriste i nazivi koji zvuče prirodno i zdravo, no u konačnici imaju isti učinak na tijelo. Među njima su med, melasa, koncentrat voćnog soka, kokosov šećer ili kristali šećerne trske. Bez obzira na to zvuči li naziv egzotično ili "prirodno", tijelo većinu ovih tvari prerađuje na sličan način, što dovodi do porasta razine glukoze u krvi.
Marketinške tvrdnje na ambalaži često su osmišljene da zavaraju. Oznake poput "low-fat" ili "nemasno" mogu biti velika zamka. Kada se iz proizvoda ukloni mast, gubi se punoća okusa i teksture, što proizvođači najčešće nadoknađuju dodavanjem veće količine šećera. Slično vrijedi i za oznaku "bez dodanog šećera", koja ne znači da proizvod nema šećera, već samo da nije dodan tijekom proizvodnje. Voćni sokovi s takvom oznakom i dalje mogu sadržavati iznimno visoke razine prirodnog šećera iz voća, bez vlakana koja bi usporila njegovu apsorpciju. Stoga, budite posebno oprezni sa slanim namirnicama gdje šećer najmanje očekujete. Kečap, gotovi umaci, dresinzi za salate, kruh, pa čak i mesne prerađevine, često sadrže skrivene šećere koji doprinose ukupnom dnevnom unosu. Najbolji način za kontrolu unosa jest pripremanje obroka kod kuće od cjelovitih namirnica, čime preuzimate potpunu kontrolu nad onim što unosite u svoje tijelo.
Otvori KEKS Pay
