Ayrton Senna je tvrdio da je Honda najbolja tvrtka na svijetu, a njezin osnivač Soichiro Honda jedan od najvažnijih ljudi 20. stoljeća. Razlog? Soichrio je sanjao sportske aute, a baš kao i Sennin pobjednički McLaren s kraja osamdesetih, nova je generacija Honde Accord utjelovljenje njegovog sna...
Vjerovali ili ne, moja priča s Hondom Accord počela je prije petnaestak godina kad smo još kao klinci brijali na brze aute. Imao sam jedva 18 godina kad mi je prijatelj Špicko ponudio odličan automobil “baš za mene”. “Nije mu ništa”, tvrdio je, “u najboljim je godinama”. Naravno, bila je to jedna od onih pnuda koje ne možete odbiti. Vjerojatno zbog činjenice da sam Accord iz 1981. preuzimao u mraku nisam do jutra skužio da je auto skroz “očerupan”, nedostajali su čak neki vitalni dijelovi, a kako je bio friško zakucan u rinzol, malo je, kako se kaže, “lajao”, zadnji mu kraj nije baš pratio prednji.
Uglavnom, da skratim, Špicko mi se ispričavao sljedećih nekoliko tjedana, a popravak i prodaja bili su, kako se pokazalo, iznimno složeni. Prvi ozbiljniji kpac došao je na pripremljene pohvale i neistine o autu nakon nekoliko tjedana. Usred mojih hvalospjeva, mrtav hladan rekao mi je “mali, ne pričaj gluposti, ovaj auto ima 500.000 kilometara i originalne amortizere!”“Ma da, kak’ vi to znate?” “Hehe, ja sam bio vlasnik ovog auta do prije nekoliko mjeseci... koliko tražiš da ga uzmem natrag?” Tu sam prvi put na djelu vidio učinak filozofije Soichira Honde, čovjeka koji je od malog servisa motora napravio automoto imperij. Ili to, mislio sam, ili je bivši vlasnik zaboravio u autu nešto vrlo vrijedno. Kako se pokazalo, čak je i ostavio nešto vrijedno motor. Naime, uz sve nedostatke, moj prvi Accord imao je i nevjerojatnu sposobnost trpjeti gas do daske od prve sekunde paljenja do zaustavljanja...
Soichirov bushido
Uglavnom, zahvaljujući Insideru i Rutingu dobio sam priliku vidjeti što od predrasuda o Hondi smijem zadržati, a što vaja apdejtati. U ruke mi je došao novi model Honde Accord, i to onaj jači, s 2.4 litrenim benzincem. O mehanici neću previše pametovati, no vrijedi istaknti atmosferski motor. To je zanimljivo, iako su Hondini motori u Formuli 1 prije 20 godina uz pomoć turba na trenutke izvlačili i 1000 KS iz smiješne kubikaže, bijesna limuzina iz 2008. nema turbo pritiska. Atmosfera je prilično zemaljska u ovom motoru.
Vjerojatno je to cijena uglađenog rada na svim okretajima te uzorite elastičnosti motora. Drugim riječima, Accord uvijek u zalihi ima nešto snage, no želite li svih 200 konja, za njih treba okretati motor prema crvenoj zoni. Unatoč svemu, treba priznati da je Honda još uvijek jedan od nekoliko proizvođača mtora u svijetu koji u serijskim autima isporučuju 100 KS po litri obujma. Ili tu negdje. Novi Accord iz 2.4 litre izvlači 201 KS. Potrošnja je pri tome iznenađujuće mala. Od 8 do 12 l na testu, u prosjeku ispod deset. Ovaj je auto kao stvoren za otvorenu cestu, bez obzira na relaciju. Ako je, kako tvrde na Hondinoj web stranici, Soichiro Honda zaista izjavio da “netko mora ostvarivati snove”, onda je moj san turbina! S njom bi Accord na cesti s lakoćom jeo BMW-e i Alfe. Onda bi mi, naravno, falio pogon na sva četiri kotača i još koješta. Nikad zadovoljan...
Šminker s istoka
Dizajn ovog (ne volim tu riječ, ali dobro opisuje auto) ljepotana vrlo je karakterističan, suprotno nekim drugim, nemaštovitim autima s dalekog istoka i ima sve značajke sportske business limuzine. Dojmljive dizajnerske linije vrlo su slične starima, a činjenica da su zadržali prepoznatljiv oblik automobila vrlo je pohvalna za "japanca" koji dizajnom često znju jako zastraniti. Ako trebate primjer pogledajte što je Subaru napravio od legendarne Impreze...
Uglavnom, novi Accord izgleda agresivnije, bočna linija je niža pa (barem optički)djeluje stabilnije.
Dakako, službeni podaci govore kako je auto zaista aerodinamičniji i sigurniji istodobno. U praksi, i laiku bi se svidio osjećaj sigurnosti Accorda, kako izgledom tako i prvim metrima za volanom. Uostalom, pogledate li distribuciju masa, a i bočnu liniju, prvo što će vam pasti na pamet je BMW 3. Da ne duljim, što se izgleda tiče auto izgleda agresivno i to je ono prvo što pali kupce. Auto ove klase mora u retrovizoru plašiti kao "baba roga", a takav i jest. Bravo Japanci! A i dobro mu pristaje bijela, koja je kako tvrde moderna.
Vozi, majstore
I onda dolazimo do glavne značajke svakog automobila:ponašanja u vožnji. Nema sumnje da je Honda atmosferske motore dobro izbalansi-rala, no prije im je boljka bila ponašanje na cesti. E pa, svi hondaskeptici, prije nego bilo što usvrdite uz pivo, provozajte novog Accorda.
Možda sam prekritičan kad zanovjetam kako mi je 200 konja malo i kako bih htio još i turbo. Accord je po svim (njemačkim) kriterijima sjajan vozački automobil. Očito su poradili na stabilnosti cijelog auta, a i balans je barem na 2,4 litrenoj Hondi izvrstan. Kad stisnete gas jedina će vam briga biti naći cestu na kojoj će isplivati svi skriveni aduti. Iz prve ruke: takvih u široj okolici Zagreba nema. No, to se odnosi samo na sam automobil. Honda se lijepi za cestu i nemate osjećaj da ćete izletjeti čak ni kad uletite u zavoj prebrzo. Name, TCS i EBD u kombinaciji paze da ne skurite gume prebrzo.
Ovaj potonji pazi da ne izletite u zavoju. Sjedenje za volanom je druga priča. Ponovno odvadite koliko treba zbog moje navike da sjedim u školjkastim sjedalima, no ona koja dolaze s Hondom, istina, bliža su Mercedesu i BMW-u (odvojeno podešavanje lumbalnog dijela sjedala?) nego sportskom automobilu. Sjedi se udobno, ergonomija je za udžbenike, ali sicevi ne drže u zavoju! Dijelom jer nemaju izražena bočna ojačanja, a dijelom zbog glatke kože. Za auto s 200 konja iz moje perspektive to je minus. Drugo je što će vaša leđa uživati stotinama kilometara...
Kome obujci, kome accord
Iako u Hondi uporno tvrde da im nije cilj natjecanje s Audijem 4, C Klasom ili BMW trojkom, istina je da je novi Accord alternativa upravo ovim modelima. I to kakva! Naime, sve na Hondi djeluje kvalitetno i osmišljeno. Kad je riječ o cyberspace vozačkom okružju, za moj ukus je to ovdje pomalo pretjerano (doduše, mi rally vozači smo u biti Spartanci...). Cijena auta je više nego prihvatljiva, 10 tisuća eura niža od, recimo BMW-a 325i ili Mercedesa C 230 uz ipak nešto slabije performanse. Osjećaj u vozilu je itekako sličan. Accord se ne čuje ako vi to ne želite, a čak ni kad grabi preko 200 ne čuje se nepodnošljiva buka vjetra.
Prestiž? To je drugo. Odnosno, prvo što je do sada nedostajalo Hondi u usporedbi s Nijemcima. Novi Accord je smanjio razliku u tom pogledu, baš kao i Alfa 159 s kojim se najlakše može usprediti. No osjećaj vrhunske završne obrade kod Honde je dignut na još višu razinu. Šteta je samo što je Honda odlučila Accord zaustaviti na 200 konja. Navodno ni Type S neće biti jači. Sportski složeno podvozje i motor koji ne zna za umor mogli su skrenuti razvoj prema dominaciji u segmentu sportskih lumuzina. Ovako, Accord je sprinter u odijelu. Uz to, kad se zaustavi bijela limuzina ne znate hoće li iz nje iskoračiti lakirana kožna cipela, tenisica ili ženska štikla. Čini mi se da je to najveća prednost nove generacije Honde Accord. Ili mana? Prosudite sami, ali ne prije nego uzmete u ruke sportski volan i stisnete gas. Tada, naime, počinje oda Soichiru Hondi.
Otvori KEKS Pay
