Počelo je s popečcima od crvene leće i kus-kusa, a završilo s kajganom bez jaja. Uspješno je tako priveden kraju kulinarski pothvat Gordane Šore i Emanuele Poturice, dugogodišnjih veganki iz udruge Prijatelji životinja i autorica ovih redaka, koje su se u sklopu Rezolucije Zemlja, najvećeg ekološkog projekta u Hrvatskoj koji je pokrenuo Večernji list, uključile u jednomjesečni veganuary izazov – točnije, u hrvatsku inačicu nazvanu Vegepolis u režiji Prijatelja životinja.
Malo kurkume za boju
Na pola puta do završetka izazova valjalo je okušati se u eksperimentiranju s namirnicama uz koje se tradicionalna jela poput kajgane i francuske salate mogu pretvoriti u vegansku varijantu te naučiti kako dobiti okuse na koje su se mnogi naviknuli od djetinjstva bez korištenja namirnica životinjskoga podrijetla.
Uz pomoć Emanuele, koja je, podsjetimo, u jednomjesečnom procesu vegan buddyca, te Gordane, koja svakoga dana kuha veganska jela i recepte objavljuje na svojoj Facebook stranici, pripremali su se, dakle, popečci od crvene leće i kus-kusa, kajgana od tofua, francuska salata s veganskom majonezom, salata od krumpira i luka, pečene veganske kobasice i umak od šampinjona.
– Popečci se mogu pripremati u milijun varijanti, odnosno od raznog povrća, poput tikvica, slanutka, graha, krumpira... Najvažnije je usitniti sastojke, pomiješati ih rukama i lijepo oblikovati da se ne raspadnu. U našem slučaju prije svega je potrebno skuhati leću i kus-kus te ih ostaviti da se malo ohlade. Meni je tikvica pak definitivno kraljica. Dosta je podcijenjena namirnica, a ima malo kalorija i bogata je vitaminima. Može se koristiti u svemu, od predjela do deserta – objasnila je Gordana, koja se uz pomoć veganske prehrane 2018., u 65. godini života, popela na najvišu afričku planinu Kilimandžaro.
Za taj se nesvakidašnji podvig pripremala više od pola godine, kako fizički tako i psihički. Sa sobom je, naravno, ponijela vegansku hranu, i to većinom u konzerviranom obliku.
– Veganska je hrana bogata nutrijentima i zato smo kolegica i ja, kao jedine veganke u grupi u kojoj smo se penjale, bile mnogo izdržljivije na tom putu. Sam način ishrane u Africi usto je jako sličan veganstvu, jede se jako malo mesa. Zbog toga su i neki od najboljih sportaša na svijetu vegani jer je to hrana koja daje tijelu i više nego što mu mogu dati meso i mesne prerađevine – kazala je umirovljenica koja je više od tri desetljeća radila kao informator na Autobusnom kolodvoru. U mirovini se posvetila onome što voli, a to je, među ostalim, i kuhanje.
– Najprije sam zbog bolesti, psorijaze, postala vegetarijanka, a nakon nekoliko godina i veganka. Obožavam kuhati i juhe, pripremati razne salate, slastice... – objasnila je miješajući salatu s kuhanim krumpirom i lukom u koju je stavila malo ulja, octa, soli, papra i svoj tajni sastojak, odnosno žlicu šećera.
Sojino vs. kokosovo vrhnje
Na popisu jela nalazila se i francuska salata s veganskom majonezom koja se priprema iznenađujuće lako. Bazu umaka koji je mnogima omiljen čine ulje i mlijeko. Mi smo u ovom slučaju koristili sojino, a može se zapravo upotrijebiti bilo koje biljno mlijeko.
– Ključno je samo da ulje postupno dodajemo u blender u kojemu su mlijeko, začini, žlica senfa i malo limuna – upozorila je Gordana. I zaista, okus je apsolutno identičan majonezi iz dućana koja se priprema s kravljim mlijekom i jajima. A vegansku varijantu smo, dakle, pomiješali s povrćem i servirali francusku uz popečke i salatu od krumpira.
Nakon jela koje je prigodno za ručak i večeru bacile smo se na pripremu doručka, odnosno kajgane bez jaja.
– Ljudima je, kad prelaze na veganstvo, najteže zamijeniti sir i jaja, ali sve se može nadomjestiti. Tofu je idealna namirnica za to. Priprema kajgane je jednostavna. Nareže se tofu na sitne kockice i baci na tavicu s biljnim uljem po želji. Dodamo malo kurkume za boju i ostale začine, odnosno sol, papar, Vegetu... Neki znaju dodati i slanutkovo brašno, ali može se i bez toga. Uz to ćemo ispeći i vegansku kobasicu pa da imamo engleski doručak. Još samo neki grah fali – našalila se Emanuela. A dok se pekla kajgana, na brzinu smo napravile i umak od šampinjona koji je odlično prijao uz popečke.
– Za umak vrijedi pravilo "manje je više". Idu osnovni začini poput soli i papra. Šampinjoni su bogati proteinima i vrlo su vrijedna namirnica koja se može koristiti na pizzi, a može ih se i napuniti veganskim sirom, okrenuti na roštilju... Za umak prvo propirjamo glavicu luka, dodamo šampinjone koje nismo prije oprali da ne upiju vodu i pustimo ih da se na laganoj vatrici krčkaju – tumačila je vegan buddyca miješajući gljive u tavici.
Kad su šampinjoni ispustili vodu koja je djelomično isparila, dodali smo sojino vrhnje za kuhanje.
– Najbolje je za pripremu jela jer je jedino od biljnih vrhnja koje ima potrebnu gustoću, a ne preuzme sav okus u hrani. Kokosovo vrhnje također je super, ali onome tko ne voli kokos, ne preporučujem da ga koristi u umacima. Više je za kolače – kazala je Emanuela.
I posljednji korak u svemu, kušanje. Velikih zamjerki nismo imale, a složile smo se i da su jela ispala onako kako smo očekivale. I poprilično zapečena kobasica, primjerice, imala je hrskavost koja je odgovarala uz kajganu. Najdraža stvar su nam pak bili popečci na koje je Gordana bila posebno ponosna, a ostale dojmove, kao i kuhanje, možete vidjeti u videu na Večernjakovu portalu i društvenim mrežama te na stranici Rezolucije Zemlja.
>> VIDEO Obišli smo vege restorane: Jeste li za seitan pašticadu, togu energy wrap ili kajganu bez jaja?
To zelenilo otimate životinjama od usta, odvratne ste.