Dok većina njegovih vršnjaka razmišlja o fakultetu, izlascima ili prvim ozbiljnijim poslovima, 19-godišnji Dino Šimunjak dane provodi među starim slikama, porculanom, srebrninom i knjigama o umjetnosti. U stanu mu se, kaže, više gotovo nema gdje zabiti novi čavao, a kroz ruke su mu već prošla neka od najvažnijih imena hrvatskog slikarstva – od Crnčića i Murtića do Knifera. Danas ga u krugu kolekcionara nazivaju najmlađim profesionalnim antikvarom u Hrvatskoj, a upravo je dobio i svoju prvu samostalnu izložbu u Muzeju grada Zagreba.
Riječ je o izložbi iz ciklusa "Zato kaj volim Zagreb”, čija je autorica koncepcije muzejska savjetnica Vesna Vukelić Horvatić. Projekt Muzeja grada Zagreba nastao je s ciljem predstavljanja privatnih kolekcionara i njihovih zbirki koje čuvaju dio zagrebačke kulturne i povijesne baštine. Nakon prošlogodišnje izložbe kolekcionara Ivana Brnčića i njegove zbirke zagrebačkih ljekarnika, ovogodišnje izdanje posvećeno je upravo Dini Šimunjaku i njegovoj kolekciji hrvatskih modernih slikara te predmeta primijenjene i dekorativne umjetnosti 18., 19. i 20. stoljeća. – Mene su u ovaj svijet zapravo uveli baka, djed i teta koja je vodila najveći antikvarijat u Zagrebu. Uz njih sam odrastao i nekako je to prirodno došlo – govori Dino.
Ozbiljnije je počeo skupljati s 15-ak godina, ali kaže da ga antikviteti privlače još od djetinjstva. Dok su drugi skupljali sličice ili igrali igrice, on je prve zarađene kune trošio na knjige o umjetnosti. – Sjećam se da sam od nekih prvih zarada, govorimo o 30 ili 40 kuna, odmah otišao u antikvarijat kupiti knjigu. Sve sam ulagao u znanje i mislim da je literatura i dalje glavni izvor informacija – kaže. Danas njegova kolekcija broji više od stotinu predmeta, iako, priznaje, ni sam nije bio svjestan koliko ih se nakupilo dok mu to nije rekla upravo kustosica izložbe Vesna Vukelić Horvatić. Posebno mjesto zauzima bečki porculan s kraja 18. i početka 19. stoljeća.
– Imam tek nekoliko komada, ali su mi jako važni. To su predmeti koje nikada ne bih prodao – govori. Na pitanje postoji li cijena za koju bi ipak pristao, samo se nasmije. – Nudili su mi ozbiljan novac, ali nisam mogao. Neke stvari jednostavno nemaju cijenu – kazuje. Uz porculan, velika su mu strast hrvatski moderni slikari. Kroz njegove ruke već su prošla djela Mencija Clementa Crnčića, Ede Murtića i Julija Knifera, a posebno emotivno govori o gotovo zaboravljenom slikaru Angjelu Uvodiću. – Tražio sam informacije o njemu po knjigama i gotovo ništa nisam našao. A riječ je o izuzetno kvalitetnom umjetniku. Volio bih jednog dana napraviti izložbu njegovih radova i vratiti ga iz zaborava – govori Dino.
Upravo taj osjećaj odgovornosti prema umjetnosti i baštini, kaže, dolazi i s činjenicom da je tako mlad u svijetu u kojem dominiraju puno stariji kolekcionari i trgovci. Izložba je nastala nakon što je tijekom snimanja televizijskog priloga upoznao tim Muzeja grada Zagreba, koji ga je potom uključio u projekt "Zato kaj volim Zagreb”. Kako kaže, posebno ga je iznenadilo što je netko u njemu, s tek 19 godina, prepoznao ozbiljnog kolekcionara, a ne samo mladića sa zanimljivim hobijem. – Kad mi je predstavljen koncept izložbe, stvarno sam ostao zatečen. Samostalna izložba u Muzeju grada Zagreba ipak nosi određenu težinu i odgovornost – govori Dino.
U postavu se nalazi stotinjak predmeta – od slika hrvatskih modernista do srebrnine, porculana i dekorativne umjetnosti 18., 19. i 20. stoljeća. Među eksponatima na koje je posebno ponosan nalaze se šalica bečkog porculana iz zbirke Andrije Mohorovičića te srebrna šećernica iz zbirke Antonije Krasnik, prve hrvatske dizajnerice. Posebno mjesto u kolekciji imaju i radovi hrvatskih modernista koje godinama pažljivo skuplja i istražuje. Izložba se u Muzeju grada Zagreba može pogledati do 21. lipnja.
– Nekad je odnos prema antikvitetima bio potpuno drugačiji nego danas. U zagrebačkim građanskim obiteljima bilo je gotovo normalno imati barem neki komad starog namještaja, porculana ili srebrnine. Kao vjenčani darovi poklanjale su se srebrne šećernice ili servisi, a antikviteti su bili dio kulture življenja, a ne samo luksuz ili investicija – govori Dino. Dodaje kako se tržište posljednjih desetljeća značajno promijenilo, ne samo u Hrvatskoj nego i u Europi. – Danas je interes puno manji nego prije 20 ili 30 godina. I na velikim europskim aukcijama vidi se pad cijena antikviteta. Trendovi se mijenjaju, suvremena umjetnost trenutačno je puno traženija, dok su neki klasični komadi ostali po strani. Ali kvalitetne stvari uvijek pronađu svog kupca – kaže.
Ipak, smatra da hrvatski modernisti i dalje imaju stabilnu vrijednost. – Govorim uvijek da su hrvatski moderni slikari siguran ulog ako znate što kupujete. Njihove cijene možda ne skaču naglo, ali ni ne padaju drastično. Oni uvijek imaju svoju publiku i svoju vrijednost – objašnjava. Unatoč promjenama na tržištu, od ideje otvaranja vlastite galerije ne odustaje. – Ne znam hoće li to financijski uspjeti, ali barem ću znati da sam pokušao. Mislim da Zagrebu i dalje treba prostor u kojem će ljudi moći vidjeti i kupiti kvalitetne antikvitete i umjetnost – zaključuje Dino.
Otvori KEKS Pay
