Kada slušaju hrvatski jezik kojim se danas ili posljednjih godina govori na Hrvatskoj televiziji, stručnjaci su sve zabrinutiji.
Najčešći izgovor koji ljudi koriste kada je riječ o poznavanju vlastitog jezika jest taj kako se pravopis stalno mijenja i kako je teško pratiti te promjene... smatra doktor Alemko Gluhak koji se pri Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti bavi proučavanjem etimologije i hrvatskog standardnog jezika te očito već dobro poznaje sve obrambene mehanizme HTV-a pred tim problemom, pa tvrdi:
Naravno, pravopis s tim nema nikakve veze! Televizija u velikoj mjeri prenosi izjave političara i poznatih osoba. Kako premijer Sanader nešto kaže na televiziji, tako se to objavi u "Dnevniku" i onda gledatelji misle da je to pravilno i da tako treba govoriti.
Dakle, najveći su krivci su opet političari?
Većinom, ali jednaku krivnju snose i novinari. Oni prihvaćaju i opetovano ponavljaju neke pogreške. Također i radiovoditelji ne paze na svoj govor, a reklame koje se svakodnevno prikazuju prikriveni su krivci. Ljudi su najmanje krivi, oni jednostavno ne znaju što je pravilno. Medijske osobe ipak imaju obvezu da paze na pravilnost svog govora.
Ni televizijski voditelji nisu iznimka.
Neki se uistinu trude pravilno govoriti, ali većina voditelja i tv novinara konstantno ponavlja pogreške koje su, prema mome mišljenju, u osnovi našeg jezika. Na primjer, upotreba prijedloga sa. Danas taj prijedlog ide sa svime. Ali nismo svi jezikoslovci, pa da znamo sva pravila? Naravno da niste, ali prigovor i nije zbog toga. Ono što je ipak očito nedostatak je truda da se usavršava materinji jezik, te pravilnost govora. Najvažnije je imati senzacionalistički naslov, a je li on u duhu vlastitog jezika, to je sasvim sporedno. Jer u društvu prevladava "ne stvav" o hrvatskom jeziku.
Opća je ocijena koju doktor Gluhak daje tv voditeljima slabašno. A sportskim komentatorima ni to. Oni su posebna priča. Njihovo je nepoznavanje jezika najuočljivije. Razumljivo je da je riječ o prijenosima uživo, ali to ne može biti isprika, ustvari ako oni to i rade upravo iz glave, bez prethodne lekture, onda uistinu možemo vidjeti njihovo pravo znanje.
Hrvatski jezikoslovac i fonetičar, doktor Ivo Škarić, ima nešto bolje mišljenje o tv voditeljima. Kao jedan od osnivača posebne Službe za jezik i govor pri HRT-u, te profesor u školi govorništva, najbolje razumije važnost pravilna i lijepa govora. Većina tv voditelja posjeduje dobro znanje hrvatskog, ali, naravno, svatko od njih ima svoje bubice. Neke pogreške konstantno ponavljaju, na primjer, uporno govore sport, iako nam se i Ministarstvo zove obrazovanja i športa. Dva su razloga zašto se neki novinari uporno bore protiv promjena. Ili pravila.
Jugonostalgija ili šlamperaj. Malo stvari se promijenilo od devedesetih, hrvatski jezik i njegov razvoj uporno se koči jer ljudi razmišljaju da su oni tako učili u školi i da se neće mijenjati. Jezik je živ, svakim danom se mijenja. To se ne može ignorirati.
Razlike među trima televizijama nema, barem prema onome što možemo vidjeti na ekranu. Hrvatska televizija je u prednosti jer ima spikersku službu i niz stručnjaka za jezik. Ali broj ljudi s kojima se radi je prevelik. RTL je to riješio na svjetski način zaposlivši mali kadar voditelja s kojima se onda može raditi pojedinačno. Nova tv također ne zaostaje za njima. Voditeljsko ime koje Škarić posebno ističe je Sanja Doležal. Svi komplimenti. Stvarno se trudi, ne priča s visoka, prilagođava se svakom gostu. Učini poneku pogrešku, ali opća ocjena je jako dobro.
Denisa Latina je također spomenuo, ali u drukčijem kontekstu. Njegov jezik je oskudan, on nije elokventna osoba i po mom mišljenju, nedostaju mu sposobnosti potrebne za rad na televiziji. Ni ostali kolege nisu bili pošteđeni.
Svi novinari kada pišu, koriste jezik da bi se pravili važni. Pišu s visoka, umjesto da se približe čitatelju i pojednostave jezik. Ali, novinari općenito misle da su važne osobe, pa to i ne čudi. Prodaju maglu i priču kroz jezik završava Škarić. I mi ćemo tu završiti. Da ne bismo i dalje prodavali maglu...
Otvori KEKS Pay
