„Nimalo nisam uplašen zbog političkih reperkusija, ali ovakvo stanje nikome u društvu ne odgovara“, rekao je to srbijanski predsjednik Srbije Aleksandar Vučić u jučerašnjem izvanrednom obraćanju s premijerom Srbije Milošem Vučevićem i predsjednicom Skupštine Anom Brnabić, u vrijeme dok su na ulicama Beograda cijeli dan i noć i sve do jutros bile deseci tisuća građana i građanki, koji su došli podržati studensku blokadu Autokomande na 24 sata, koja je započela jučer u 10 sati ujutro. No Vučić je uplašen, koliko god nastojao ostaviti dojam čovjeka koji kontrolira situaciju u državi koja mu svakim danom sve više izmiče. Ne pomaže mu previše ni podrška Srpske pravoslavne crkve koja je optužila studente koji prosvjeduju da „žive u paralelnim univerzumima u kojima se izvrgavaju ruglu svetosavske vrednosti“.
Današnja neopoziva ostavka premijera Miloša Vučevića, manje od 20 sati nakon jučerašnjeg zajedničkog obraćanja s Vučićem, samo je dodatni igrokaz s ciljem spašavanjem vojnika Vučića. Ostavka predsjednika Vlade i gradonačelnika Novog Sada obrazloženo kao dokaz da je vlast ispunila sve zahtjeve studenata nakon novosadske tragedije. U nadrealnom istupu Vučević, iako je pozivao na smirivanje situacije nije propustio priliku optužiti studente za poticanje nasilja i strane zemlje koje se miješaju u političke prilike. Licemjerno je bilo slušati osudu sinoćnjeg napada na studente u Novom Sadu, koje je ujedno u istoj rečenici relativizirao.
Prosvjedi studenata i masovna potpora građana i građanki jasna poruka donedavno neprikosnovenom vladaru Srbije koji je na tronu 13 godina da ga više ne žele i da su on i njegova vlast za njih „ćao đaci“. Sve više ovo što se događa podsjeća na pad Slobodana Miloševića. Najava predsjednika Srbije da će pomilovati sve koji su procesuirani zbog blokada fakulteta samo je dokaz da je sistem koji je olako prilazio svemu, vrijeđao, omalovažavao studente, fizički ih napadao i nazivao stranim plaćenicima, sada u velikom strahu od bunta mladih ljudi koji su podignuli na noge 151 mjesto u Srbiji, a brojka nije konačna.
Vučićeva kula od karata počela se urušavati, a već smo ranije pisali kako veliko studentsko NE do jučer svemoćnom vladaru koji je uzurpirao sve institucije znači početak njegova kraja. Prosvjedi u Srbiji počeli su 1. studenoga 2024. nakon pada nadstrešnice na Željezničkoj stanici u Novom Sadu kada je poginulo 15 osoba. U početku su prosvjedne skupove organizirale neformalne grupe i opozicija.
Rani su prosvjedi u studenome prošle godine podrazumijevali blokade prometnica na 15 minuta tišine kako bi se tako odala počast poginulima, a povijest će pokazati da se prijelomna točka dogodila 22. studenog 2024. Tada se tijekom odavanja 15-minutne počasti poginulima dogodio napad na studente Fakulteta dramskih umjetnosti. Poslije Fakulteta dramskih umjetnosti u Beogradu, prosvjedi i broj blokiranih fakulteta, ali i srednjih škola počeo je rasti munjevitom brzinom, tako da je bunt mladih ljudi protiv vlasti ušao u 68. dan. To je bio faktor na koji Vučić i njegova vlast nisu računali. Masovni prosvjedi u ovih gotovo 13 godina autokratske vladavine za Vučića nisu novost. Koliko god kroz sve ove godine bili masovni niti jedan nije mogao ozbiljno uzdrmati vlast Aleksandra Vučića i njegovog SNS-a. Sve do pojave studentskih prosvjeda, koji se u Srbiji u pravilu pojavljuju svakih 28 godina: 1968. u okviru jugoslavenskih studentskih prosvjeda, zatim 1996. u vrijeme Slobodana Miloševića i 2024. nakon novosadske tragedije, na čijem se primjeru doslovno pokazalo kako korupcija ubija nevine ljude.
Za razliku od nekadašnjih dugotrajnih prosvjeda, ovaj bunt nije jednoličan, predvidljiv i nema istaknute lidere na koje bi se onda svom silinom obrušila vlast i huškačka medijska mašinerija da ih diskreditiraju pa je Aleksandru Vučiću utoliko teže da ga dezavuira. Sada ne može kao prijašnjih godina samo pustiti prosvjednike da jednom tjedno u isto vrijeme šetaju po Beogradu vjerujući se da će se sami od sebe razići, jer pobuna nakon novosadske tragedije ne da nije smanjila nego se na zaprepaštenje Vučića i njegovih poltrona, kako političkih tako i medijskih, sve više širi. Očajnički potezi da stavi pod kontrolu mlade prosvjednike i sve druge koji im se pridružuju uključivali su i prijetnje srbijanskog vožda da može poslati na studente i vojne specijalce „Kobre“. Opasne optužbe režimskih medija i samog Vučića i njegovih suradnika kako su studenti strani plaćenici (čitaj hrvatski) ili da su djeca do punoljetnosti vlasništvo države te prijetnja raznim batinašima i pokušaji ubojstava studenata i studentica automobilima koji su se zabijali u demonstrante ne da nisu uplašili prosvjednike već su još više razbjesnili ostale građane.
Prosvjetni radnici, poljoprivrednici, odvjetnici, glumci, pjevači, sportaši i brojni drugi svakim danom daju podršku mladima. Uveo bi Vučić izvanredno stanje, ali zna da tek to nitko ne bi poslušao, a bijeg u Jagodinu i organizirani kontramiting prošli tjedan, kako bi se pokazala snaga vlasti i velikog vođe, pokazali su se kao demonstracija nemoći. Nakon fijaska teško je vjerovati da može organizirati ozbiljan veliki skup. I to što je došlo ljudi na skup bilo je prisiljeno ili se plaćalo po 20 eura, kako nam govore dobro upućeni izvori s mjesta događaja. Za srbijanskog predsjednika i njegov režim istina je najpogubnije oružje. Koliko god imao podršku europskih lidera, od njemačkog kancelara, francuskog predsjednika, šefice EU komisije, koji to rade jer Vučić s njima ima brojne poslovne aranžmane kao što ih ima i s Rusima, Kinezima, Arapima, Amerikancima, Mađarima itd., to mu na domaćem terenu ništa više ne znači. Njegov politički kraj svakim danom sve brže ide. Narod ga se više ne boji.
U cijeloj ovoj priči oko pobune protiv aktualne vlasti ne smijemo zaboraviti i na činjenicu na koju je i Hrvatska kasno reagirala, kao i EU komisija. Gotovo tri mjeseca od prosvjeda koji su krenuli, Hrvatsku se bez i jednog dokaza optužuje da potiče prosvjede u Srbiji, a slične optužbe su se događale i u vrijeme prosvjeda protiv litija. Pokazalo se da Vučićev režim voli maltretirati hrvatske državljane. U neugodnoj situaciji nalazili su se i građani drugih zemalja, ali hrvatski su bili posebna meta vlasti i huškačkih tabloida, počevši od studenata koji su bili u posjetu Beogradu, zatim novinara koji rade svoj posao pa do umjetnica koje su bile u Beogradu. Pratilo ih se i snimalo, objavljivani su im identiteti i osobni podaci ili ih se, kao u zadnjem slučaju, privodilo na policiju i ispitivalo te na koncu deportiralo iz Srbije uz zabranu dolaska od godinu dana.
Prije tridesetak godina radikali su protjerivali Hrvate iz Vojvodine i oduzimali im imovinu, a sada hrvatske državljane koji borave u Srbiji proganjaju pod suludim optužbama da su strani špijuni koji su došli obučavati prosvjednike. U ovaj progon kao i onaj iz 90-ih uključio se Vučićev politički otac Vojislav Šešelj, ratni zločinac, koji putem huškačkog Informera crta mete na čelo hrvatskim državljanima i državljankama. Sve je to trebalo pokazati kako je opravdani bijes građana potican izvana i da on u biti ne predstavlja stvarno raspoloženje ljudi. No ništa od te i takve opasne i sramotne propagande Vučiću neće pomoći u ovoj priči. Studenti koji prosvjeduju do sada su uvijek bili korak ispred njega. Vlast bi se rado vratila, ali mladi ljudi ne daju. Idu nezadrživo naprijed.
>> FOTOGALERIJA Jedni gulili luk, drugi pekli odojka, treći igrali šah: Evo kako se zabavljaju studenti na Autokomandi u Beogradu
Dok se ne pobiju međusobno, krug nasilja ratova i zlocina koje su zapoceli nece biti zatvoren i ostati ce u limbu.