Posljednjih je godina jedan od unosnijih biznisa iznajmljivanje stanova u stambenim zgradama turistima ili velikom broju radnika jer vlasnici s viškom nekretnina nisu marili kako se promenada većeg broja nepoznatih osoba u zgradi reflektira na kvalitetu života ostalih suvlasnika zgrade kojima je to jedini dom. Pomama za kratkoročnim iznajmljivanjem stanova turistima ili velikom broju radnika dovela je do divljanja cijena najamnina i nekretnina koje su postale nepriuštive prosječnim građanima. Naravno da je bilo profitabilnije iznajmljivati stanove turistima ili dati u najam stan za 10-ak ili više radnika te uzeti od svakog po 200 eura nego na dulji rok iznajmiti stan nekoj obitelji, paru ili samcu. Danas si ni mladi s natprosječnim plaćama ne mogu priuštiti stan, a i prema Eurofoundu smo rekorderi u EU po udjelu mladih koji si ne mogu osigurati krov nad glavom jer je 65% zaposlenih do 34 godine u nas 2022. živjelo s roditeljima. Nepriuštivost stanovanja i kod nas i u EU za mlade smatra se jednim od ključnih demografskih problema.
Vidimo da se puno truda ulaže da bi se opravdalo još jedno uvođenje poreza... Problem tog poreza, kao i svih uvedenih do sada, jest u tome da se isti samo nadodaje na postojeće, a ništa se ne rasterećuje. Proračunski korisnici su sve pohlepniji i ima ih sve više, možemo to i tako prikazati, baš kao što u naslovu piše... Bilo je kratko vrijeme kada je ministar Marić radio preraspodjelu poreza, kada su neki rasli, a drugi išli dolje, no kao što vidimo brzo se to vratilo na staru praksu, tko zna, možda je i zato Marić morao otići.