Bračni par Josip i Monika Šincek, inovatori i poduzetnici, Franciska Dodić, supruga Paška Dodića, najpoznatijeg hrvatskog zlatara te još sedam osoba i četiri tvrtke, bili su, kako tvrdi USKOK, dio zločinačkog udruženja protiv kojeg je USKOK pokrenuo istragu. Sumnjiči ih se da su u sklopu tog zločinačkog udruženja počinili niz kaznenih djela počevši od teškog djela protiv okoliša, krivotvorenja službene i poslovne isprave, utaje poreza, pranja novca....
Josip Šincek sumnjiči se da je od početka 2022. do 30. rujna 2024. kao stvarni voditelj poslovanja jedne osumnjičene tvrtke te kao stvarni voditelj i odgovorna osoba u drugoj tvrtki, osmislio "posao" u kojem su osumnjičene tvrtke ostvarile nepripadnu imovinsku korist od oko najmanje 465.943 eura. Pojednostavljeno rečeno, Šincekove tvrtke bavile su se uvozom i skladištenjem plastičnog i medicinskog otpada no to su radile na neodgovarajući način, pri čemu USKOK navodi da je Šincek znao da postoje ograničenja na količine plastičnog i drugog otpada koji se smije skladištiti. Isto tako, navodi USKOK, znao je da na lokacijama u Varaždinu i Gospiću na kojima zbrinjava otpad više nema kapaciteta za zbrinjavanje, dok lokacija u Benkovcu nije imala dozvolu za gospodarenje otpadom.
No usprkos tome, Šincek je, navodi USKOK, nastavio nabavljati i uvoziti otpad, za što su mu dobavljači otpada isplaćivali novčanu naknadu. Sumnjiči ga se da je organizirao uvoz mljevenog plastičnog i drugog mješovitog otpada od dobavljača iz Slovenije i Italije te dovoženje medicinskog i drugog mješovitog otpada od dobavljača iz Hrvatske. USKOK ga sumnjiči i da je nakon toga organizirao da se taj otpad istovaruje i odlaže u okoliš i to tako što se zakopavao u zemlju te nakon toga zagrtao zemljom i šljunkom. Radilo se to, navodi USKOK, na prirodnim površinama u Varaždinu, Gospiću i Benkovcu. Šinceka USKOK sumnjiči i da je organizirao i da se dio mljevenog plastičnog otpada u rastresitom stanju, koji dijelom sadrži štetne i opasne tvari i to u količinama većim od dozvoljenih, odloži na otvorenom prostoru u Gospiću. Organizirao je i da se plastični i medicinski otpad u rastresitom stanju odbaci na neuvjetnu površinu na otvorenom prostoru pokraj Gospića. Činio je to iako je znao da odlagalište pokraj Gospića nema važeću dozvolu za gospodarenje otpadom te da neuvjetnim odlaganjem tog otpada u rastresitom stanju na otvorenim površinama može ugroziti kakvoću tla, šume, poljoprivrednog zemljišta, vode te ugroziti zdravlje okolnog stanovništva.
Nadalje, USKOK sumnjiči Šinceka da je protupravno odlaganje otpada na lokacijama u Varaždinu, Gospiću i Benkovcu pokušao prikriti lažnom dokumentacijom o nabavi, prijevozu i tijeku otpada. Šincek je bio taj, koji je po USKOK-u, okupio i međusobno povezao ostale osumnjičenike koji su djelovali po njegovim uputama. USKOK ostale sumnjiči da su po Šincekovim uputama obavljali financijske i administrativne poslove, organizirali transport otpada, pribavljali i sastavljali lažnu dokumentaciju o nabavi, prijevozu i obradi otpada kao i drugu dokumentaciju o poslovnim događajima koji u stvarnosti nisu odrađeni. Potom su lažno sačinjenu dokumentaciju dostavljali inspekciji zaštite okoliša tijekom nadzora, unosili netočne podatke o obradi i tijeku otpada, dogovarali i koordinirali radnike radi prijevoza otpada i radova zatrpavanja otpada u tlo te zagrtali otpad zemljom i šljunkom.
"Uslijed odlaganja otpada u okoliš nastale su brojne posljedice kao što su izmijenjena konfiguracija tla nastalim nasipima odloženog otpada. Nadalje je uslijed zakopanog plastičnog i drugog otpada onemogućena prirodna namjena prostora odnosno rast drveća, uzgoj poljoprivrednih kultura i kultivacija općenito. Također je dio šume na lokaciji u Gospiću opustošen. Zakopan plastični otpad i otpad s opasnim tvarima teško je razgradiv i prilikom razgradnje ispušta toksične čestice koje štete zdravlju ljudi i životinja, a ako takav otpad duže stoji, može doći do daljnjeg onečišćenja okoliša. Skladištenjem mljevenog plastičnog i mješovitog otpada u rastresitom stanju u količinama većim od dopuštenih dovodi do ugrožavanja zdravlja ljudi i šireg okoliša radi fragmenata plastike koje se raznose vjetrom i oborinama. Jednako tako postoji opasnost od požara plastike radi čega se promjene prouzročene takvim onečišćenjem ne mogu otkloniti u duljem razdoblju. Stoga je opisanim onečišćenjem okoliša prouzročena znatna ekološka šteta Republici Hrvatskoj, ali i materijalna šteta u neutvrđenom iznosu jer se onečišćenje trebalo sanirati. Pritom je XI. okr. društvo za opisani uvoz i prihvat otpada na lokaciji u Benkovcu koji je protupravno odbačen u okoliš, od uplata dobavljača tog otpada ostvarilo protupravnu imovinsku korist od najmanje 465.943 eura", navodi USKOK.
Šinceka se sumnjiči da je u svoje "poslove" uključio i svoju suprugu Moniku Šincek i Francisku Dodić, koje zajedno vode jednu od osumnjičenih tvrtki te dio ostalih osumnjičenika i to kako bi umanjivali osnovicu za obračun poreza i PDV-a. To se radilo uz pomoć lažnih faktura koje su kolale između osumnjičenih tvrtki te koje su korištene za prebacivanje i zametanje tragova novca, iako iskazane usluge stvarno nisu bile obavljene. Sve se pokrivalo i lažnom dokumentacijom, a državni proračun je oštećen za najmanje 94.910 eura.
Sumnja se i da je bračni par Šincek zbog načina na koji je umanjio porezne obveze imao najmanje 46.823 eura e imovinske koristi, a još su 200.000 eura protupravno zaradili na činjenju tih kaznenih djela. Kako bi prikrili porijeklo tog novca, uz pomoć lažirane dokumentacije su ilegalno zarađeni novac ubacivali u legalne poslove, a sumnja se i da se oko 100.000 eura u vidu zajmova prenosilo na osobne račune Monike Šincek. USKOK traži da se istražni zatvor odredi sedmorici osumnjičenika, što bi značilo da je troje pušteno da se brani sa slobode nakon ispitivanja u USKOK-u. odnosno da je tih troje iznijelo obranu i priznalo ono za što ih se tereti, pa USKOK očito smatra da nema potrebe da se i za njih traži određivanje istražnog zatvora.
koja je razlika između tzv. nelegalnog odlaganja otpada u okoliš i onog "legalnog", primjerice koji stoji nezbrinut na samom ulazu u Varaždin, među naseljenim mjestima gdje godinama popucale bale trunu i otpuštaju isti sav taj djubar u tlo i zrak!?