U Zagrebu je u devedeset i četvrtoj godini života umro slikar, grafičar i pisac i jedan od osnivača umjetničke skupine Gorgona, akademik Josip Vaništa. Rođen 17. svibnja 1924. godine u Karlovcu, maturirao je na znamenitoj karlovačkoj Gimnaziji 1943. godine. Iste godine upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, no privremeno prekida studij zbog ratne neizvjesnosti. Diplomirao je 1950. godine u klasi profesora Marina Tartaglie. Prvu izložbu imao je 1952. godine s velikim Miljenkom Stančićem u Muzeju za umjetnost i obrt, a samostalno je izlagao u zemlji i inozemstvu. Od 1951. godine predavao je na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. 1952. godine dobio je francusku stipendiju, a u Parizu je upoznao brojne ugledne umjetnike.
Neoavangardna grupa Gorgona koja je djelovala od 1959. do 1966. godine uživala je veliki ugled na domaćoj i međunarodnoj likovnoj sceni. S time u skladu Vaništa je između 1965. pa do 1967. prekinuo crtačku i slikarsku aktivnost. Gorgona je povezivala vrhunska intelektualna i umjetnička imena, uz Vaništu, kojeg su nazivali i duhovnim ocem Gorgone, tu su bili i Julije Knifer, Đuro Seder, Marijan Jevšovar, Ivan Kožarić, Miljenko Horvat, Dimitrije Bašičević Mangelos, Matko Meštrović i Radoslav Putar. Gorgona se, kako to ističu povjesničari umjetnosti, smatra temeljem konceptualne prakse sedamdesetih godina prošlog stoljeća u Hrvatskoj koja je imala odjeka i daleko izvan hrvatskih u jugoslavenskih granica. Stoga ne čudi da je ta praksa Vaništi otvorila i vrata njujorške MOMA-e.
Kao jedan od najuglednijih hrvatskih intelektualaca, Vaništa je prijateljevao s mnogim velikanima hrvatske kulture i bio privilegirani svjedok mnogih važnih kulturnih događaja i strujanja. Tako je, između ostaloga, u zagrebačkoj bolnici Sestara milosrdnica napravio antologijske crteže Miroslava Krleže (Krleža na bolesničkoj postelji) s kojim je njegovao iskreno prijateljstvo.
- Nisam nikome sjedio od vremena Ljube Babića i Petra Dobrovića, upamtite to! - citirao je Vaništa Krležu u svom zapaženom "Skizzenbuchu". Krležu je portretirao 1970. godine za ediciju "Pet stoljeća hrvatske književnosti" i Vaništa je bio posljednji slikar kojem je Krleža pozirao. Vaništa je javnost zadivio svojim konciznim, minimalističkim autobiografskim prozama objavljenim u "Zapisima", "Novim zapisima", "Skizzenbuchu" i knjižnici "Na bjelini".
Od 1994. godine redoviti je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, bio je i voditelj Strossmayerove galerije starih majstora, a i sam je sakupljao važna djela hrvatske pa i svjetske moderne umjetnosti. Posebnu mu je na srcu bio rad hrvatskog slikara Milana Steinera, jednog od prvih naših modernista. O Vaništi je dokumentarni film snimio i nedavno preminuli slikar i scenograf Željko Senečić, dok je povjesničar umjetnosti Igor Zidić o Vaništi objavio luksuznu knjigu "Slika i vrijeme: Josip Vaništa" u kojoj piše o velikanu hrvatske likovnosti, gorgonašu i rijetko darovitom memoaristu i minijaturistu hrvatske književnosti. U knjizi se nalaze i brojne reprodukcije Vaništinih radova i zanimljiv fotomaterijal. Zidić je o Vaništi napisao i ovu rečenicu "Izmičući iluzionizmu, slikar je morao biti prešućen da bi bio prepoznat: Vaništa nije samo ime, Vaništa je stanje".
Vaništa se u svom dugom umjetničkom radu bavio i novinskim ilustracijama pa je tako za Vjesnik u srijedu ilustrirao kriminalističke priče, kao što je i bio autor portreta objavljenih na naslovnoj stranici Erasmusa, časopisa koji je objavljivao slikarev dugogodišnji prijatelj Slavko Goldstein. Vaništa je izlagao u zemlji i inozemstvu, a dobio je i brojne nagrade, te je primio francusko odličje Viteza reda umjetnosti i književnosti.
Legenda...