I ove godine Dan sjećanja na Vukovar učenici i nastavnici u većini
osnovnih i srednjih škola obilježit će razgovorom o četničkoj opsadi
toga grada i braniteljima koji su daleko brojnijem i naoružanijem
neprijatelju odolijevali mjesecima. O ratu u Vukovaru djeca dosta čuju
u kući, ali dosta nauče i iz medija, kažu nam nastavnici.
Zato, kad se iz povijesti obrađuju lekcije iz Domovinskoga rata, ali i
ako se na nekim drugim predmetima razgovara o tom vremenu, većina djece
već nešto zna, a poneki, posebno stariji, već imaju i mišljenje koje je
izgrađeno u njihovoj obitelji. U udžbenicima povijesti za osme razrede
osnovne škole i četvrte razrede gimnazija poglavlje o stvaranju
samostalne države Hrvatske i Domovinskom ratu svedeno je u pravilu na
samo 4-5 stranica knjige, pa stoga i nije čudno što o pojedinim
ključnim, a po mnogima i prijelomnim događajima, ima vrlo malo
informacija.
Primjerice, oslobodilačka akcija Oluja u pravilu se spominje u nekoliko
rečenica, a za Vukovar se kaže da je “podnio najveće žrtve” i
smješta se u istočnu Slavoniju, “ na područje najžešćih
hrvatsko-srpskih sukoba”. U pojedinim udžbenicima uz konstataciju da su
“mnogi gradovi bombardirani i pretvoreni u ruševine” ističe se da su
Vukovar i Dubrovnik postali simboli stradanja, ali i otpora.
Stradanja civila
Dodaje se također da su stradanja civila u tim gradovima imala važnu
ulogu u promjeni stajališta međunarodne zajednice prema ratu u
Hrvatskoj i priznanju Hrvatske. Postoje i citati iz određenih inozemnih
novina čiji su reporteri opisali svoj doživljaj stradanja vukovarskih
civila i branitelja.
Zanimljvio je također da su osmašima ponuđene fotografije, primjerice
četničkog divljanja po Vukovaru, ili novinara koji su iz opkoljena
grada slali svoje izvještaje i informacije u svijet. Od učenika se
traži da opišu prizor s fotografija, ali ih se i upućuje gdje mogu
doznati nešto više ako žele. Gradivo za gimnazijalce, odnosno
srednjoškolce malo je opširnije, pa ipak dio profesora povijesti smatra
da to nije dovoljno. – Ja i moje kolege nastavnici iz društvenih
predmeta razgovarat ćemo s učenicima o borbi za Vukovar.
Tome će u pravilu biti posvećen prvi sat nastave, a iz iskustva znam da
djeca na takve razgovore i priče reagiraju pozitivno – objašnjava nam
profesor Hrvoje Tomljanović iz riječke gimnazije Andrije Mohorovičića i
dodaje da bi, po njegovu mišljenju, gradiva iz Domovinskoga rata ipak
trebalo biti više, posebno onog o Vukovaru.
Slomljena kičma
– Reći ću djeci da je Vukovar naša Guernica, da je ondje slomljena
kičma treće po snazi vojske u Europi – JNA, da je tromjesečnom
nadljudskom obranom Vukovara spašena Hrvatska, da je tada svijet vidio
tko je agresor, a tko žrtva. Vukovar bi nama trebao imati značenje koje
Auschwitz ima Židovima.
Sve žrtve Vukovara zavrijedile su da ih se sjetimo – poručuje H.
Tomljanović. Da žrtve i herojska obrana Vukovara zaslužuju sjećanja
smatraju i u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa. Ministar dr.
Dragan Primorac prvi je put ove godine poslao preporuku da se taj dan
obilježi u svim školama.
– Inače je praksa u školama da toga dana na dijelu jednoga sata,
povijesti ili nekog drugog, nastavnici s učenicima razgovaraju, da im
kažu što znači Vukovar, da je to naš holokaust, ali i simbol borbe za
slobodu i opstanka – kaže pomoćnik ministra obrazovanja prof. Martin
Oršolić.
Cilj im je da obilježavanje 18. studenog postane tradicija u školama,
da ga se na prigodan način obilježi u svim obrazovnim ustanovama – od
vrtića pa do fakulteta kako bismo pamtili što se ondje događalo u jesen
1991. godine.
Djeca o herojskom gradu više čuju iz medija
