Prije točno tri godine Putin je prvi put zaprijetio zemljama članicama NATO-a nuklearnim oružjem. Od tada su se izredale 43 ruske nuklearne prijetnje, nijedna se nije ostvarila jer su sve bile blef iz kuharice KGB-a radi izazivanja panike u zemljama koje pomažu Ukrajini kako bi se ta pomoć smanjila ili potpuno zaustavila. Govorimo o tri godine rata koji je po Putinovoj viziji treba trajati negdje tri dana. Američki glavni stožer smatrao je da rat ne može trajati više od pet do sedam dana jer će Ukrajina kolabirati. Ukrajina nije kolabirala, nije postala vazalna država Rusije, Ukrajina je u međuvremenu oslobodila polovicu teritorija koji je Rusija u tih prvih mjesec dana zauzela. Rusija sada drži oko 18 posto teritorija, a i od toga je praktično trećina zauzeta još 2014. godine – rekao je u studiju Večernjeg TV-a vanjsko-politički analitičar Tonči Tadić, a njim je o ratu u Ukrajini razgovarala Lana Kovačević.
– Ništa od Putinovih ciljeva nije napravljeno. Ukrajina nije zauzeta, nije vazalna država Rusije nego je sve više vezana za Zapad i NATO se proširio, dobio je dvije nove članice Švedsku i Finsku te se naoružava punom parom. S ukrajinske strane, Ukrajina može biti ponosna na činjenicu da je ostala neovisna, ruski tenkovi nikad nisu ušli u Kijev – kaže Tadić. Ističe kako su u Rusiji u godinama prije rata provođene vojne vježbe, ali ne da bi se testirala sposobnost vojske kao što to radi NATO, nego da bi se Rusija prikazala kao velika vojna sila.
– Cijela Rusija temelji se na spinu, laži, zastrašivanju i obmani. To je način na koji oni funkcioniraju. Kad se vidjelo da oni s kolonama bez zračne zaštite ne mogu napraviti ništa, odjednom je to prestalo. Danas, nakon tri godine rata, kad smo vidjeli da nema nikakvih velikih tenkovskih prodora, radi se o pješačkim napadima u kojima ginu dobrovoljci iz Afrike ili Sjevernokorejci, Rusija je izgubila blizu 7000 tenkova i ta vojska polako, ali sigurno kopni. U zaleđu bojišta događa se situacija da je uništeno 45 posto ruskih rafinerija i prestaje izvoz benzina iz Rusije. Rat poprima dimenzije za koje nitko u Putinovu krugu nije mislio da će poprimiti – kaže Tadić.
Komentirao je i sporazum SAD-a i Ukrajine o mineralima. – Uvijek sam oprezan kad je riječ o Trumpu. Mene doista zanima kojim mehanizmom u ovih deset godina Trumpove političke angažiranosti ljudi uspijevaju zaključiti što je od onoga što je Trump rekao istina, a što je zapravo bačena fora da bi dobio medijsku pozornost. Zelenskog sada hvali i govori da je veliki vođa, a prije tjedan dana ga je nazivao diktatorom kojeg treba srušiti... Ništa od toga što Trump govori ne odaje nekakvu stalnost. Trump mahom lupa gluposti da bude medijski zanimljiv. Treba gledati ono što se doista potpisuje i što će biti sadržaj dokumenta koji se potpiše. Stvar koja je posebno zabrinjavajuća jest to da u Hrvatskoj, SAD-u i ostatku EU postoje ljudi koji pokušavaju opravdati taj mafijaški pristup Trumpa prema Ukrajini koja se brani pokušavajući naći razloge za tu priču o 350 milijardi dolara koje su poslane Ukrajini. Čitavo vrijeme govorimo o jamstvima, cijela priča ovog sporazuma su jamstva, ima li Ukrajina jamstva da će rat biti zaustavljen na način koji neće omogućiti Rusiji ponovno pokretanje rata. Sad se vraćamo u 94. Te je godine Bill Clinton prisilio Leonida Kučmu, ukrajinskog predsjednika, da se Ukrajina odrekne 1900 nuklearnih bojnih glava... Za taj cijeli arsenal možemo slobodno procijeniti na nekakvih 150 milijardi eura koje je Ukrajina bacila po nalogu Amerikanaca u zamjenu za jamstva. Onda kad krene rat, onda tih jamstava nema, nema američkog oružja nego se govori o tome da ono što su im dali moraju platiti. Ako se ide na to što je tko kome dužan, onda bi Ukrajina prvo trebala od SAD-a tražiti odštetu za 150 milijardi eura za oduzete bojeve glave, a onda i odštetu za izgubljenu dobit, uništene gradove i ljudske sudbine za izostalu pomoć koja je potpisana. Trump će reći da se to njega ne tiče jer je to potpisao Clinton, no kako onda Zelenski može vjerovati da će netko poslije Trumpa poštivati ono što Trump potpiše. Moj prijedlog sigurnosnih jamstava je vrlo jednostavan, pozivam SAD da Ukrajini dostavi 190 ukrajinskih bojevih glava. Dakle, 10 posto od onoga što je Ukrajina morala predati, a rat bi prestao sutradan – zaključuje Tadić.
Smatra kako su za Ukrajinu jamstva moguća u tri varijante. – Jedna je ulazak Ukrajine u NATO, druga je pretvaranje Ukrajine u europsku verziju Izraela, naoružanu svim što trenutačno postoji, s cijelom flotom tenkova, zrakoplova, raketa... Treća varijanta je nuklearni arsenal, najbolje sve to troje zajedno – kaže i dodaje da im to mogu ponuditi SAD ako misli ozbiljno. – Zanimljivo je da je američka strana pristala na sve ruske uvjete za početak pregovora – dodaje i ističe da nitko ne može vjerovati Americi.
– Suština nakon mjesec dana vladavine Trumpa jest da Amerika nije pouzdan partner Ukrajine ni Europske unije, ni Japana ili Južne Koreje. To je činjenica jer mi doista ne znamo što će sutra Trump reći o nekome. Tako se ne može voditi vanjska politika. Ovo što Trump radi EU jedna je dobrodošla "zidarska šamarčina" Europskoj uniji da se probudi i da shvati da s ovakvom Amerikom ne može imati dugoročno uređene sigurnosne aranžmane – smatra Tadić te objašnjava što bi Europska unija trebala učiniti.
– Treba imati jednu vanjsku politiku, a ne 27. Mora postojati jedna koherentna vanjska politika koja počinje od temeljnih pretpostavki, a to je koje su zone interesa Europske unije kao cjeline. Ako EU želi dobro sebi, mora svima dati do znanja da se nje tiče što se zbiva u Sjevernoj Africi, na Bliskom istoku i istoku Europe. Europska unija jedno je od tri najvećih svjetskih gospodarstva, EU može bez većih problema sagraditi vlastite oružane snage bez američke pomoći. Nejasno mi je zašto pola milijarde Europljana (ako uzmemo i Veliku Britaniju) treba pomoć od 350 milijuna Amerikanaca da bi se obranili od 140 milijuna Rusa koji ne mogu svladati 40 milijuna Ukrajinaca. Zašto nam trebaju Amerikanci? Zato što smo 80 godina trenirani od Amerikanaca da se ne trebamo braniti sami, da će nas oni braniti. Sad se ipak pojavio lik koji kaže da se ne naoružavamo, da tih dva posto nije dovoljno. Cijela priča je postavljena zahvaljujući europskim vođama na način da ćemo Ruse držati na vezi tako što ćemo kupovati plin, oni će biti dobrice, mi ćemo rasti, ako bude neki problem onda su tu Amerikanci da to zašamaraju, a mi ćemo proizvoditi Mercedese, kompjutere, namještaj, fine cipele i ostalo...
Tonci Tadic svaka cast ljudino,svaka na mjestu.