Iz Srbije i njezine filijale iz BiH došle su i ovoga ljeta optužbe da su se Hrvati domogli države na zločinu nad Srbima. Vučić i Dodik osuđuju Oluju oštrije nego što je to činio Slobodan Milošević, dok mu se u Kninu raspadala "velika Srbija". Na porazu velikosrpske politike u Hrvatskoj, nacionalističke vlasti u Srbiji kuju novi mit o stradanju Srba, koji bi za nekoliko stoljeća, ne zaustavi li se, mogao doseći razmjere kosovskoga mita. U Beogradu su izgubili svaki osjećaj krivnje za nesreće koje su prouzročile tamošnje vlasti megalomanskom politikom, pa i za nesreću hrvatskih Srba koji su olako povjerovali u obećanu zemlju. Srbija s Vučićem na čelu i dalje mete u tuđim dvorištima, umjesto da se suoči s vlastitom odgovornošću i za rat i za ratna stradanja i da, konačno, prestane sporiti suverena prava država koje su nastale zakonito raspadom bivše Jugoslavije. Budući da nije ostvarila nerealno postavljene ciljeve o ujedinjenju svih Srba, pokušava na druge načine pobijediti nakon izgubljenih ratova.
Pomirbe nema glorifikacijom Oluje, a još manje kreiranjem mita sličnog kosovskome
Tko je koliko stradao i tko je izazvao stradanja, o tome se mišljenja Zagreba i Beograda ne mogu usuglasiti ni s distance od 28 godina. O Oluji se iz dva centra govori i dalje kao da se ne radi o istom događaju: za Hrvatsku je to najveća nacionalna pobjeda, a za službenu Srbiju novi hrvatski zločin nad Srbima (nakon ustaškoga).