Hrvatska će se za dva mjeseca naći u elitnom društvu država koje su članice Europske unije, europodručja, Schengena i NATO-a. Među probranih se 15-ak zemalja nalaze neke od najrazvijenijih na svijetu pa je to, što se klubova tiče, jedan od onih kojima želite pripadati težite li razvoju i prosperitetu. Pohvalio se time i premijer Plenković, želeći u tjednu obilježenom optužnicama protiv bivših članova njegove Vlade i uhićenjem HDZ-ova lokalnog moćnika građanima poručiti da im budućnost nitko ne može ukrasti. Iako se pojedinci svojski trude i svi su redom politički povezani s njime. No kombinacija članstva u svim euroatlantskim asocijacijama i samokontrole domaćih vlasti, koju premijer ističe kao ključni sastojak u svom antikorupcijskom receptu, trebala bi ipak osigurati dovoljne uvjete za gospodarski razvoj i rast standarda u Hrvatskoj. Doduše, klub u koji ulazimo puno se više oslanja na jasna pravila i mehanizme njihove provedbe nego na samokontrolu u koju se uzda Andrej Plenković. Samokontrola je vapaj očajnika kad sustavne devijacije potpuno nagrizu standarde, makar oni bili i strogo deklarativni. Kad s vrha piramide postavljate kriterij "nulte tolerancije na korupciju", a oni ispod vas imaju vrijednosni otklon od takve politike i pritom misle da vas drže u šaci, onda ih morate moliti da se kontroliraju.
Ovakvu šansu Hrvatska nikad nije imala, ali mi smo najgori u Europi. Hrvatima su snovi ubijeni
Za Andreja Plenkovića članstvo Hrvatske u Schengenu i europodručju nije sredstvo nego cilj. Njemu nije problem to što njegova Vlada Hrvatsku nije osposobila da bolje iskoristi prilike, već same prilike predstavlja kao ispunjenje povijesnog sna. Da smo mi dovoljno ambiciozni kao društvo, neiskorištene prilike puno bi nas više frustrirale od stvari koje nismo ni bili u poziciji ostvariti. Kažnjavali bismo svakoga tko s pozicije javne vlasti protrati naše vrijeme i povjerenje. No hrvatski su snovi i ambicije, nažalost, davno ubijeni pa je traćenje vremena postalo nacionalni sport. Nije nam više važno na kojoj stanici staje naš vlak i koliko dugo vozi jer većina među nama smatra da on ne vozi nikamo ili vozi kamo mora i na to ne možemo utjecati. A ta je letargija jako opasno stanje iz kojega se moramo vrlo brzo trgnuti jer nas u suprotnom čeka još puno neiskorištenih prilika.
Komentara 32
Zašto se sustavno neiskorištavanje novaca ne tretira kao krađa? Kada netko ukrade milion ili milijardu kuna one barem završe negdje i netko barem ima korist. Kada političari formalno prigrabe 90% poticajnog novca državi sve samo da ga ne daju privatnim firmama i onda ga nisu u stanju iskoristiti nego su ga bukvalno upropastili za Hrvatsku time su napravili štetu i goru od krađe. Zašto se to zakonski ne goni?
Ulazimo uskoro u elitno društvo što znači industrija, proizvodnja, europske plaće, europske mirovine, rast BDP-a...
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Otvori KEKS Pay
Iako mi to pobornici HDZa nece vjerovati,nitko ne mrzi HDZ zato jer je HDZ.Nego zato jer je prvo pobudio nadu da ce biti dobro ,da ce biti bolje.A onda je tu nadu svojim postupcima ubio.