Kupalište Želja jedan je od simbola Osijeka, a simbol Želje definitivno je 92-godišnji Oton Guttert. Svaki dan tijekom kupališne sezone ondje ćete zateći ovog vitalnog 92-godišnjaka kojemu je suncobran njegova prepoznatljiva oznaka. – Ovdje se kupam dobrih 40 godina. Dolazim svaki dan kada je temperatura zraka iznad 25 stupnjeva. Nosim sa sobom suncobran i ručnik, a suncobran nije ovdje samo zbog sunca, to je i moja oznaka. Suncobran ostalim kupačima pokazuje da sam ja tu – kaže nam Oton kojeg znaju svi koji su ikada posjetili kupalište kraj osječkog željezničkog mosta po kojemu je i dobilo ime Želja. Želja je nekada vrvjela kupačima, pogotovo u vrijeme ovakvih paklenih ljetnih dana, a sada se na njoj kupaju samo najvjerniji Osječani. U debeloj hladovini se karta, pije kava koja se nosi od kuće u termosicama, prepričavaju se dnevni događaji, čitaju se knjige, rješavaju križaljke, često se i roštilja...
– Nikad nisam išao na Kopiku jer mi ništa ne može zamijeniti Želju – govori nam Oton. Sada Kopika ipak privlači više kupača, a razlog tome su zasigurno i brojni sadržaji koji se ondje nude; od bazena, kafića, štandova s hranom... Na Želji toga nema, ali zato ima prirodne hladovine pod desetljećima starim stablima i potpuni mir. A to je ono što je kupačima na Želji najvažnije.
– Danas nije tolika navala kao nekada. Nekada je ovdje bilo pet ili šest puta više ljudi nego sada. Sada ih je relativno malo. Ako pogledate u daljinu, tamo se nekada moglo ići pješice. Išli smo sve do prodavaonice u Donjem gradu, a zatim se vraćali pješice. Tabani bi nam izgorjeli dok smo hodali po vrućem pijesku – prisjeća se Oton koji zna svaki centimetar svog omiljenog kupališta.
– Ovdje malo niže, gdje sada mnogi igraju picigin, potonuo je prije 80 godina jedan šlep i više ga nisu mogli izvući iz Drave. Kako je voda pala, sada se može stati na njega, što je opasno. Ako ste neoprezni, možete se ozlijediti. Stoji otprilike pola metra iznad dna, no mi koji se ovdje svaki dan kupamo, to znamo – opisuje nam 92-godišnjak. Na Želji je proveo veliki dio svog života i gledao djecu kako odrastaju.
– Poznajem sve ove generacije, a stalno dolaze nove. I mene svi poznaju. Evo, primjerice, ona žena u crvenom kupaćem kostimu sada već ima dvoje djece. Kao djevojka stalno se ovdje kupala, a ovdje se i zaljubila, nakon čega se udala – priča nam pokazujući u daljini jednu ženu. Na Želji je, za razliku od Kopike, prava obiteljska atmosfera. Ovdje se svi međusobno poznaju. – Mi smo svi kao jedna velika obitelji – kaže nam, pak, Mladen koji je bio jedan od najpoznatijih skakača sa željezničkog mosta. Zadnji put je skočio prije 20-ak godina.
– Nikad u životu nisam skočio na noge. Uvijek sam skakao na glavu, to je puno lakše. Skakao sam s gornje konstrukcije mosta, s najviše točke. Obožavao sam taj osjećaj dok sam padao – prisjeća se. S mosta je skočio stotine puta, no nikada se, srećom, nije ozlijedio. – Što da kažem, mladost-ludost. Bilo je svega, no mi smo znali kako skočiti i kada treba skakati. Ispod mosta je dubina 10 metara, nije bilo opasnosti, no kada je voda rasla, nikad nismo skakali jer smo znali da je tada opasno pošto je voda bila mutna i nije se moglo znati što se u njoj nalazi – kaže nam. Oni malo manje hrabri skakali su s improvizirane skakaonice koju su kupači napravili uz rijeku. Naslagali bi kamenje, vreće s pijeskom i stavili dasku pa s toga skakali.
– Jednom je prijatelj skočio, no nije znao da je Drava preko noći pala pa je udario glavom od dno. Izašao je iz vode, držao se za glavu i rekao nam da ne skačemo, da je plitko. Nakon dva-tri sata išli smo kući i dok smo hodali pitao nas je gdje smo bili. Nije se ničega sjećao što smo radili taj dan pa smo tek tada shvatili da je dobio potres mozga kada je udario glavom u pijesak i zbog toga je izgubio pamćenje. Bio je u bolnici nekoliko dana i, srećom, sve je dobro prošlo, no to nam je jedna od glavnih priča iz djetinjstva – prisjeća se, pak, Tomislav koji je svoju mladost također proveo na Želji.
Iako je danas na Želji manje kupača nego nekada, nema glasne glazbe, kafića ni velikih gužvi, sa Želje ne nedostaje priča koje se prenose iz generacije u generaciju. Dokle god se pod starim stablima bude kartalo, roštiljalo i razgovaralo, a Otonov suncobran stajao uz Dravu kao znak da je stigao, Želja neće biti samo kupalište. Bit će to mjesto na kojem se pamti mladost, sklapaju prijateljstva i čuva jedan poseban dio osječkog života.
Drava pala na nikad viđene razine: 'Budite oprezni, ispod površine se svašta događa'
Otvori KEKS Pay
