Svijet se u ponedjeljak zaustavio na pet(naest?) minuta. Strojevi su zacviljeli, rotacija i revolucija trećeg kamenčića od Sunca štucnula na kozmičkoj uri, pčele se zamrznule u letu. Barem ako je vjerovati aktivistkinjama koje su pozivale na prosvjed koji je trebao ilustrirati elementarnu činjenicu: Ako žene stanu, staje sve! Ne samo civilizacija, nego i život.
Zaustavite Zemlju, ima izać! Naravno, jedno je reći, posve drugo učiniti. Revolucionarni pamflet pozivao je sve sestre borkinje da točno u 16 jednostavno stanu – što god radile, gdje god bile – na 15 minuta. No, koliko je žena poslušalo? Koliko se blagajnica usudilo prkositi svojem poslodavcu koji im broji minute u WC-u? Koliko je "drugotnih" ustalo u pozi Marvelove superjunakinje kako bi zaustavile planet u znak solidarnosti s Nizamom Hećimović, svjetlopis čije je brutalne egzekucije iz BiH brzinom elektromagnetskih valova uživo užario svjetlosnu paučinu na pet kontinenata prije no što je antenama katapultiran iz Sunčanog sustava?
Jedna aktivistica je dobro izjavila pred kamerama o čemu se tu radi. Parola je bila - ne želimo rodno neutralne zakone... Znači radi se o borbi za privilegije, ništa drugo. Zašto bi jedna interesna skupina bila posebno navedena i imala veća prava i povlašten tretman u društvu? Nismo li učili da su svi jednaki bez obzira na rasu, spol, vjeru itd?... U konačnici, tu je jako tanka crta razdvajanja prema segregacijskim zakonima, pozitivna diskriminacija je i dalje diskriminacija, te povlači hrpu negativnih posljedica za sobom.