Lošinjanin Edi Avdić (37) preminuo je prije gotovo četiri godine kada, nakon teške ozljede noge na staklena vrata, nije na raspolaganju imao helikopter koji bi ga prevezao na kopno. Uslijed prokrvljenja, preminuo je na trajektu koji povezuje otoke Lošinj i Cres s Krkom. Njegova majka, Katarina Dedić, ispričala je kako je Edi iz Zagreba, gdje je radio, otišao na Lošinj proslaviti rođenje nećakinje. - Na kraju slavlja, po povratku kući, shvatio je da je zaboravio ključ od staklenih ulaznih vrata te ih je pokušao obiti, no pri tome je nezgodno ozlijedio nogu na staklu, pri čemu mu je probijena bedrena aorta. Njegov otac je odmah zvao Hitnu, a oni MORH sa zahtjevom za hitni prijevoz helikopterom. No MORH je odgovorio da im je helikopter u kvaru te se prema Rijeci krenulo vozilom Hitne pomoći na trajekt. U svemu tome izgubljeno je dragocjeno vrijeme i moj sin je, nažalost, izgubio bitku za život nasred mora - kazala je za 24sata.
Od tadašnja dva helikoptera za hitne medicinske intervencije, jedan je bio u kvaru, a drugi na remontu. Na upit zašto helikopter nije bio operativan, MORH se ogradio odredbom o tajnosti podataka. Šest dana nakon smrti 37-godišnjaka, drugi čovjek Oružanih snaga, general pukovnik Siniša Jurković, priznao je da je poziv zaprimljen, no da se čekao papir. - Ne možete samo na nečiji poziv, ajte amo, ajte tamo, ajte ovo, ajte ono, ipak smo ozbiljni sustav koji počiva na procedurama, pravilima, propisima, zakonima i važećim zapovijedima. Nijedan put helikopter nije poletio da nije bilo pisanog zahtjeva - kazao je tada.
Edijeva majka ističe kako su svi "samo prebacivali lopticu". - Pa prebacite čovjeka kad su minuti u pitanju, a poslije rješavajte papire. Stvarno ne znam što bi se trebalo dogoditi da se iskorijeni nemarljivost sustava. Kad sam vidjela da je zbog gotovo istih razloga preminuo i dečko s Lastova, sve mi se vratilo - rekla je te dodala: - Duboko vjerujem da bi moj Edi ostao živ da je na kopno prevezen helikopterom. Možda bi ostao bez noge, ali bi ostao živ. Podsjetimo, Frano Borovina (26) preminuo je nakon osam i pol sati dugog transporta do dubrovačke bolnice.
MORH je pojasnio kako danas izgleda procedura: "Procedura angažiranja vojnog helikoptera za potrebe hitnog zračnog medicinskog prijevoza započinje pozivom koji Operativni centar Civilne zaštite (OSSZ) upućuje Zapovjednom operativnom središtu GS OS RH (ZOS) koje nakon toga poziva Operativno središte Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i traži procjenu meteo uvjeta za provedbu leta na traženoj ruti. OCCZ šalje obrazac zahtjeva za prijevoz životno ugroženih pacijenata te, ako su zadovoljeni svi uvjeti za sigurno izvršenje zahtjeva, Voditelj tima u ZOS-u odobrava angažiranje vojnog helikoptera."
iz nesretnog slučaja raditi senzaciju, jadno. iz nečije nesreće sebe promovirati. jadno. znači lik je razbio staklena vrata, teško se ranio, i sad je netko kriv za njegovu smrt?! otkud nekome pravo pa da na račun javnog novca traži razinu usluge koju ne mogu plaćati daleko bogatije države? u americi koju tako glorificirate, čovjek umre u podzemnoj bez da ga itko pogleda, pomogne, zove nekog. na ulici se lik sruši, ljudi kraj njega prolaze kao pored oglasnog stupa, netko pogleda netko ne. mi iz proračuna plaćamo spašavanje turista, avanturista, koji se ko majmuni veru po planinama, u kroksama, natikačama, izvan obilježenih planinarskih staza. umjesto da se ih zadrži nakon spuštanja sve dok se ne podmire troškovi spašavanja, mi njima još i put doma platimo. ajd dobijte tu uslugu u francuskoj, austriji, da vašu ludost netko drugi plaća. ovi problemi sa liječničkom skrbi na otocima nisu od jučer, ali život na otoku kao i izlet podrazumijeva spremnost na rješavanje problema nedostatka nekih usluga. ne, nitko nije dužan vama osigurati helić da vas s otoka prebaci. ako je slobodan možda dođe, ali generalno nije nikakva obveza. mogućnost, ne i obveza.