Danima premijer Plenković nije primao partnere iz HNS-a na razgovor, a i kad bi ih pozvao, tvrdio je da nema novca za šestpostotno povećanje plaća učiteljima. Četiri posto je gornja granica koju državne financije mogu podnijeti, a koliko je u apsolutnom broju uopće taj iznos kuna, tih preostalih tričavih dva posto, zbog kojih su sindikati učitelja ušli u štrajk, čudio se Plenković. Ta, on daje četiri posto, a ti sitničavi i nezahvalni sindikati zbog kojih stotinjak kuna ne daju djeci da idu u školu, vrtjelo se premijeru u glavi.
Pa, mi smo zbog kurikularne reforme rasturili HNS i ušli u Vladu s HDZ-om, a veće plaće učiteljima dio su našeg dogovora s HDZ-om, zdvajali su u HNS-u. On nas danima ignorira, pa nije priča o plaćama od jučer. Sad nam je dosta; ako u proračunu za iduću godinu ne osigura novac za učitelje, mi izlazimo iz koalicije, zaprijetili su u HNS-u.
Nitko to nije očekivao
I tako se odigrao još jedan politički igrokaz u kojem je mlađi partner ucijenio starijeg, a glavna tema postala je mogućnost izvanrednih parlamentarnih izbora krajem prosinca. Izbori su se činili kao realno rješenje jer je svako drugo podrazumijevalo Plenkovićevo popuštanje ucjenama. Što HNS-u, što sindikatima koji su pokrenuli štrajk. Plenković je, naime, uvjeravao kako nema više od četiri posto za učitelje, da bi u svom obraćanju u Saboru izišao s ponudom o šest posto većim plaćama svima, baš svima zaposlenima u državnoj i javnoj upravi. U ovom trenutku to nitko nije očekivao, premda je Plenković još ljetos najavljivao mogućnost povećanja plaća zaposlenima u javnom sektoru. Koliko god to bio Plenkovićev predizborni manevar, jer redovni su izbori na jesen 2020. godine, kojim de facto kupuje glasove vojske birača (oko 250.000 zaposlenih u državnoj i javnoj upravi), on je tim potezom matirao partnere (i HNS i Milana Bandića), a na neki način i sindikat učitelja jer svi ostali sindikati, očekivano, pozdravljaju povećanje plaća u javnom sektoru.
Plenković je zavukao ruku u džepove zaposlenih u realnom sektoru, koji plaćaju javni sektor, i paketom teškim 1,8 milijardi kuna, u punoj primjeni od 2021. godine (iduće godine trošak je oko 1,1 milijardu) kupio mir s koalicijskim partnerima. Ali još veći politički benefit ove akcije jest to što si je Plenković osigurao i odličnu poziciju za eventualne izvanredne izbore. Dakle, najavio je veće plaće svima, a budu li se pritisci nastavili, može na izbore s pozicije političkog Djeda Mraza. Druga je stvar što je Plenković povećanjem plaća nagradio i uhljebe i birokrate, umjesto da je proveo reformu državne uprave i otpustio prekobrojne činovnike. Time je sigurno naživcirao svakoga u realnom sektoru koji će od Plenkovićevih izbornih darova profitirati tek kojih 50-ak kuna. Osim toga, Plenković nije ni dirnuo u koeficijent složenosti poslova učitelja, što je tražio HNS i sindikati, pa će razlika između učiteljskih i plaća ostalih u javnom sektoru biti još veća. Ali HNS-u je Plenkovićeva ponuda bila dovoljna da prestane prijetiti izlaskom iz koalicije premda naknadno tvrde da kao idući korak očekuju i izmjenu učiteljskog koeficijenta.
Plenković sve svoje odluke dogovara u najužem krugu ljudi, pa osim vjerojatno tek nekoliko najbližih suradnika i svakako ministra financija Zdravka Marića koji mora osigurati novac za Plenkovićeve darove, pa se zato odustaje od smanjivanja stope PDV-a, ni članovi užeg Predsjedništva HDZ-a, kao i obično, nisu imali pojma da će ponuditi veće plaće svima.
– Iznenadio me, mislio sam da mu jedino preostaje da HNS-u da košaricu i ode na nove izbore. Ali i ovako si je osigurao dobru poziciju za izvanredne izbore ako ga nastave ucjenjivati jer priča s izmjenama koeficijenata je krvav posao – komentirao je jedan član Predsjedništva HDZ-a. On smatra da će se Vlada ipak održati do kraja mandata jer HNS-u ipak izbori najmanje odgovaraju.
– Mislim da HNS više neće prijetiti raskidom koalicije, ali jednako tako mislim da Plenković nije daleko od odluke o novim izborima ako ga nastave pritiskati i ucjenjivati – dodao je taj sugovornik.
U HNS-u su smirili strasti i u službenim izjavama ne “talasaju”, ali neslužbeno kritiziraju Plenkovićevu odluku o većim plaćama za sve zaposlenike države.
U HNS-u nisu imali pojma
– Namjerava potrošiti puno novca, a nije riješio problem učitelja. Ne znam tko ga savjetuje i koga sluša, ali da se s nama dogovorio za puno manje novca, mogli smo imati riješenu priču s učiteljima – komentirao je naš izvor iz vrha HNS-a. Taj sugovornik tvrdi da u HNS-u nisu imali pojma da će Plenković ponuditi predizborni paket od 1,8 milijardi kuna.
Plenković se tri godine mandata hvali kako je Hrvatskoj osigurao političku stabilnost, kako je spasio gospodarstvo od kolapsa kada je Agrokor bankrotirao, kako su uzletjeli svi makroekonomski pokazatelji i kako Vlada kontinuirano radi na povećanju plaća. U takvom kontekstu ne čudi da ide na povećanje plaća, ali Plenković od reformi nije napravio baš ništa. Osim ako vas nije uvjerio da je najveća gospodarska reforma spašavanje Agrokora i završetak netransparentnog poslovanja (nekad) najveće kompanije u državi na koju se vežu stotine kooperanata. Time je nastavio klasičnu politiku izbjegavanja nepopularnih poteza dok se u HDZ-u odvažio povući određene poteze na kojima mu nisu svi u stranci pljeskali, dapače zbog kojih je pretrpio i štetu.
Tako se na uvođenju Istanbulske konvencije iskristalizirala Plenkovićeva stranačka oporba, a čišćenjem desnice u HDZ-u i formiranjem liste za euroizbore Plenković je proljetos osvojio tek 22,7 posto glasova. Plenković je valjda jedini premijer u čijem će mandatu plaće u javnom sektoru rasti ukupno 18 posto. Međutim, ekonomski analitičari najavljuju ponovnu recesiju, za koju Hrvatska nije spremna, i dojam je da se premijer zaigrao uoči izbora. Da je u državnom aparatu smanjen broj zaposlenih, bez problema bi se preostalim zaposlenicima podigle plaće. Ovako se još skuplje hrani i neučinkovita birokracija.
Plenković nije pritisnut samo od koalicijskih partnera, njemu se u HDZ-u otvara sve šira fronta oponenata na unutarstranačkim izborima koji su na proljeće iduće godine. Stier, Kovač, Penava, možda Karamarko, javljao se i Domagoj Ivan Milošević, svi oni pomalo načinju Plenkovića u stranci i žele ga detronizirati s pozicije stranačkog predsjednika. On pak, svjestan da ovisi i o rezultatu Kolinde Grabar-Kitarović na predsjedničkim izborima, čini sve da preživi i u HDZ-u i na poziciji premijera, bili parlamentarni izbori u redovnom ili izvanrednom roku. A s pozicije premijera ima veliku mogućnost manevarskog prostora, odnosno podilaženja biračima. Zasad je nagradio javni sektor, ali moglo bi se očekivati da se Plenković u predizbornom kontekstu dosjeti i nekih darova za realni sektor.
Kada je riječ o tome da njegova politička sudbina ovisi i o rezultatu Kolinde Grabar-Kitarović na predsjedničkim izborima, među HDZ-ovim biračima događa se jedna zanimljiva pojava. Među pojedinim simpatizerima HDZ-a čuje se kako ih je predsjednica u svom mandatu razočarala te da će glas na predsjedničkim izborima dati Miroslavu Škori, tzv. rezervnom kandidatu HDZ-a, dok za Plenkovića smatraju da je on “najbolje što HDZ ima”. Da je i takva podjela moguća među biračima HDZ-a, pomalo čudi jer se smatralo da predsjednica i Plenković čine isti politički paket otkad ga je ona prestala napadati i otkad su sklopili politički pakt zbog kojeg je s Pantovčaka potjeran predsjedničin savjetnik koji je ocijenjen kao remetilački faktor između Pantovčaka i Banskih dvora.
U svakom slučaju, Plenković je upregnuo sebi odane HDZ-ovce da se maksimalno angažiraju u kampanji Kolinde Grabar-Kitarović. Pa je tako Božidar Kalmeta, pomoćnik glavnog tajnika HDZ-a za Dalmaciju, neku večer na skupu u Zadru euforično poručio da je predsjednica danas brend u svijetu te da stranci znaju reći: “Bio sam u Hrvatskoj, u zemlji Kolinde Grabar-Kitarović! Što bismo mi dali da imamo takvu predsjednicu.” Ta je Kalmetina izjava dan poslije “hit” na društvenim mrežama, ali vojnik Kalmeta, kao i uvijek dosad, radi ono što stranka očekuje. I dok je Kalmeta zanesen, oni realniji u HDZ-u neslužbeno priznaju kako je sve više članova te stranke koji se pitaju može li predsjednica osvojiti još jedan mandat.
– To što HDZ stvara priču da je Kolinda najbolja kandidatkinja jedan je par cipela jer sve nas je manje uvjereno da ona zaista može ponovno pobijediti – rekao nam je jedan upućeni HDZ-ovac. Taj isti izvor smatra da Plenković prije izbora u HDZ-u (proljeće 2020.) treba ići na parlamentarne izbore. U redovnom roku izbori za Sabor trebaju biti na jesen, tj. krajem 2020. godine. Ako bi bili do kraja ove godine, onda su to izvanredni izbori, a ako budu bilo kad prije kraja 2020. onda, budući da smo u izbornoj godini, to spada u termin redovnih, ali ranijih izbora.
– Plenković ne smije čekati izbore u stranci, on prije njih mora na parlamentarne, on mora složiti liste za Sabor i onda izaći na izbore u stranci. U suprotnom, on će opet pobijediti za predsjednika stranke, ali neće uspjeti sastaviti Predsjedništvo. Bude li imao Predsjedništvo protiv sebe, neće mu biti ugodna pozicija. S pozicije ponovnog (relativnog) pobjednika na parlamentarnim izborima, njegova pozicija na stranačkim izborima puno je bolja. U tom slučaju može biti i predsjednik i imati Predsjedništvo pod svojom kontrolom – smatra taj naš sugovornik.
Sve rjeđe govori Jandroković
I u Plenkovićevu najužem krugu ima zagovaratelja, ako ne izvanrednih, onda što ranijih parlamentarnih izbora, ali Plenković, pretpostavljamo, još nije donio konačnu odluku. Da su prijevremeni izbori i dalje opcija, jasno je iz izjava njemu bliskih suradnika. Tako i Mario Kapulica, predsjednik Zajednice utemeljitelja HDZ-a u intervjuu za Večernji list kaže kako HDZ neće inzistirati na stabilnosti samo kako bi ostao na vlasti i kako politička stabilnost ne podrazumijeva ucjene partnera. Svi Plenkovićevi suradnici, uostalom, u javnim istupima naglašavaju da je HDZ spreman za izbore. To se najčešće čuje od Branka Bačića, predsjednika kluba HDZ-a, koji od ostavke Lovre Kuščevića sve češće artikulira političke poruke te stranke dok je novi politički tajnik Ante Sanader još prilično ispod radara.
Primjetno je da sve rjeđe u javnosti istupa glavni tajnik Gordan Jandroković za kojeg se govori da se pomalo distancira od premijera Plenkovića, odnosno da se navodno ne slaže s njegovim kadrovskim odlukama. Jedan od zadnjih intervjua Jandroković je dao N1 televiziji gdje je spominjao mogućnost sabotaže Kolinde Grabar-Kitarović iz redova HDZ-a na predsjedničkim izborima. Budući da u HDZ-u još nisu pronašli ni crnog labuda koji im je odnio glasove na euroizborima, pribojavanje od sabotaža nije najbolje odjeknulo. Iako je još predsjednica i službena kampanja još nije započela, Kolinda Grabar-Kitarović počela je obilaziti HDZ-ove skupove, a u kampanji će se oslanjati i na Plenkovićeve oponente poput Stiera i Penave. Obojica su najavila da bi se mogli kandidirati za predsjednika HDZ-a. Plenkovićevi suradnici prozivaju ih da (uranjenim) kandidaturama ugrožavaju reizbor predsjednice, a možda se samo traži alibi, odnosno tko će biti kriv u slučaju da Kolinda Grabar-Kitarović izgubi izbore.
U predsjedničinu krugu već su prije poručili da predsjednica neće dopustiti da se preko nje lome bitke u HDZ-u, ali i za nju i za Plenkovića bitke tek počinju...
Plenkovic ne treba spasavati Vladu kad bi na novim izborima, bili oni prijevremeni ili redovni koji takodjer nisu daleko, prosao jos bolje, a ne znam bas kako bi prosli ovi sto ih zazivaju...