Svi relevantni njemački mediji složno su zaključili da Hrvatska štiti Josipa Perkovića, da se čak i Ustav želi promijeniti kako ga se ne bi izručilo Njemačkoj, da su izmjene zakona i “lex Perković” doista izmišljeni da bi se njega zaštitilo, a onda i sve druge koji su dio ostataka komunističke nomenklature u Hrvatskoj koja kao u agoniji pokušava zadnjim silama obraniti svoje pozicije i svoju “istinu”. Svi su mediji u Njemačkoj složni da je Hrvatska iznevjerila Njemačku, složni su njemački političari bez obzira na boje, svi su neugodno iznenađeni ponašanjem hrvatskih vlasti. Jer se prijateljima ne zabada nož u leđa. A Hrvatska je upravo to učinila Njemačkoj. I usto prekršila sve potpisano s EU, na što upozoravaju i svi pravni stručnjaci. Ali vladajućima ništa ne vrijede argumenti ni pravila.
Ni u Hrvatskoj nije trebalo previše pameti da bi se shvatilo što vladajući namjeravaju s “lex Perković” i pokušajem izmjene Ustava. U Hrvatskoj je javna tajna da je politički i obavještajni sustav godinama u službi jednoga čovjeka, Josipa Perkovića. To se u najgorem svjetlu pokazalo za suđenja Krunoslavu Pratesu u Njemačkoj kad je iz Hrvatske postupak na sve moguće načine opstruiran. I oni kojima je stalo do sustava, do njegovog funkcioniranja, do neovisnosti, do nacionalne sigurnosti, itekako se zgražaju nad takvom situacijom. Ali su nemoćni. Što reći na činjenicu da već desetak godina kao savjetnik za nacionalnu sigurnost figurira Perkovićev sin, Saša Perković, i kod Stjepana Mesića i kod Ive Josipovića? Zar netko misli da je mlađi Perković toliko sposoban, toliki stručnjak za nacionalnu sigurnost, toliku karijeru napravio, takve rezultate, da bi toliko dugo bio jedna od glavnih sivih eminencija na Pantovčaku? I da je baš slučajno svoju karijeru, nakon Ine, nastavio u obavještajnoj službi Ministarstva vanjskih poslova? I da njegov otac s time nema baš nikakve veze? Taman posla!
Zar Perkovići, Anto Nobilo, Josipović, Zoran Milanović, Peđa Grbin i svi drugi misle da u Hrvatskoj nema zdrave pameti, pa da se svima mogu prodavati manipulacije, izmišljotine, da nam se može prosipati magla, bacati prašina u oči, kad nas se uvjerava da se svi zločini moraju u Hrvatskoj riješiti, pa i politička ubojstva, i kad se komunistički zločini žele prešutno relativizirati sa svim drugim ubojstvima? Zar netko od njih misli da se može mazati oči Njemačkoj i EU, i svima drugima?
Očito je da su Perković i društvo uvjereni da mogu i dalje prodavati maglu. Istina, Perković i Nobilo imaju potpuno pravo smišljati svoju najbolju obranu, koja može uključivati i neistine, manipulacije... Ali konstrukcije koje je iznio Perković jučer u Večernjaku, a onda i njegov prijateljski krug, samo su znak da među njima vlada panika. Kako to da Nobilo i Perković ni jednom riječju nisu pokušali demantirati navode iz razgovora s odvjetnicima Prtenjačama iz Njemačke? Kako to da Nobilo i Perković ni jednom riječju nisu pokušali demantirati navode iz presude Pratesu, gdje se Perković izravno povezuje s organizacijom ubojstva Stjepana Đurekovića?
Umjesto činjenica, protuargumenata, javnost se zasipa informacijama sumnjiva sadržaja. Tako Nobilo pokušava uvjeriti javnost da je išao u Njemačku na inicijativu njemačkih tužitelja, a sve samo zato jer ga je na to prisilio njemački “Focus” koji je objavio da je bio u Njemačkoj. Nije li, međutim, Nobilo bio taj koji je Nijemcima želio ponuditi nagodbu za Perkovića pa da ovaj onda otkuca i Zdravka Mustaća i sve druge u zamjenu za oslobađanje? Nisu li Nobilo i Perković željeli utopiti sve druge kako bi se oni riješili slučaja? To će se doznati vrlo brzo jer Nijemci uredno službeno bilježe sve razgovore i tijekom istraga, kako slučaj na sudu ne bi pao. Ako je Perković uvjeren u svoju nevinost, zašto se odmah ne odšeće u Njemačku kao odgovoran građanin i tako nas sve oslobodi ove blamaže i cirkusa? To bi bio pravi izraz domoljublja.
