Recentna odlučnost i nepopustljivost europskih i zapadnih čelnika kada je posrijedi suprotstavljanje Putinovoj teritorijalnoj grabežljivosti i odbacivanje ruske aneksije četiriju ukrajinskih regija, Luhanska, Donecka, Zaporižje i Hersona, razmjerna je, nažalost, njihovoj neodlučnost i nedosljednosti kada se radilo o ruskoj aneksiji Krima prije osam godina, iako se i u jednom i u drugom slučaju radilo o istom agresoru i istoj žrtvi agresije.
Premijer Andrej Plenković tako je ovih dana poručio da sramotnu rusku aneksiju okupiranih ukrajinskih regija, u kojima su prethodno provedeni prisilni kvazireferendumi po oprobanom ruskom scenariju, nitko neće priznati, kao što nitko nije priznao ni referendum na Krimu. Točno je da nitko nije priznao ruski referendum koji je prethodio ruskoj aneksiji Krima 2014. godine, ali je također istina i da su se Europa i Zapad nakon nekog vremena, barem prešutno, pomirili s Putinovom aneksijom jednog dijela Ukrajine, iako to iz današnje perspektive, nakon Putinova pokretanja sveobuhvatne invazije na Ukrajinu, izgleda pomalo nevjerojatno.
Otvori KEKS Pay
Potpuno netočna pretpostavka da bi Krim bio dovoljan Rusima. Oni su tražili da Ukrajina ne ulazi u NATO i nisu dobili garanciju pa je time invazija postala neizbježna s ruske točke gledišta. Ako nije tako, molim da me netko prosvijetli činjenicama.